Čuvari mira kao ratni zarobljenici ili taoci

Prema optužnici, Mladić, bivši komandant VRS-a, odgovoran je za uzimanje “plavih šljemova” za taoce. Kako se navodi u optužnici, Mladićeve snage su, poslije vazdušnih napada NATO-a, u maju i junu 1995. kao taoce uzele više od 200 pripadnika UNPROFOR-a, vezujući neke od njih kao “živi štit”.

Riley je kazao da ga je 25. maja 1995. oficir VRS-a Radomir Furtula upozorio na naređenje komandanta Ratka Mladića da granatira Britanski bataljon ako avioni NATO-a nastave napade.

Srpski vojnici su, rekao je general Riley, 28. maja 1995. na posmatračkim položajima oko Goražda silom zarobili 33 pripadnika njegovog bataljona.

Zastupnik Optužbe je, zatim, svjedoku pokazao naređenje tadašnjeg načelnika Glavnog štaba VRS-a Manojla Milovanovića da vojnici UNPROFOR-a budu zarobljeni i odvedeni u blizinu vojnih objekata, potencijalnih meta NATO-a.

Svjedok je prokomentarisao da je s njegovim vojnicima koji su bili u rukama VRS-a postupano u skladu s Milovanovićevim naređenjem. “Oni su bili odvedeni kod vojnih instalacija u grupama različitih veličina” u području od otprilike 200 kilometara oko Goražda”, precizirao je Riley.

Kao dokaz da su “čuvari mira” bili zarobljeni po nalogu s vrha VRS-a, Tužilaštvo je priložilo i izvještaj Glavnog štaba VRS-a, upućen vrhovnom komandantu Radovanu Karadžiću 28. maja 1995, da je “zarobljeno 27 Engleza”.

General Riley prvo je primijetio da su njegovi vojnici “bili Velšani” i da bi se “mnogo uvrijedili što ih neko naziva Englezima”, a zatim je dodao da je još šest pripadnika Britanskog bataljona, po zarobljavanju, bilo povrijeđeno u saobraćajnoj nezgodi.

Prema svjedokovim riječima, sve zarobljene Britance VRS je tretirala dobro, osim što ih je isturila kraj svojih objekata. “Plavi šljemovi” pod komandom Rileyja bili su oslobođeni 2. juna 1995, po naređenju generala Mladića, nakon dogovora koji je on postigao sa tadašnjim komandantom UNPROFOR-a Rupertom Smithom.

Uzimanjem pripadnika UNPROFOR-a za taoce, naglasio je britanski oficir, srpske snage su željele da spriječe dalje udare NATO-a iz vazduha.

Mladićev branilac Branko Lukić tvrdio je, tokom unakrsnog ispitivanja, da su “plavi šljemovi” bili “ratni zarobljenici”, a ne “taoci”.

“Mi nismo bili zaraćena strana, pa stoga nismo mogli biti ni ratni zarobljenici”, odgovorio je Riley, potvrdivši da su srpski oficiri njegove vojnike obavijestili da će ih tretirati kao ratne zarobljenike.

“Oni su, međutim, bili čuvari mira i nisu smjeli biti uzeti ni za zarobljenike, ni za taoce”, podvukao je svjedok.

Sugestiju Mladićevog advokata da je zarobljavanje “plavih šljemova” bilo posljedica shvatanja komande VRS-a da su se oni stavili na stranu Armije BiH (ABiH), Riley je odbacio: “To je mogla biti njihova percepcija, ali ona nije morala biti istina, ni realnost.”

Riley je rekao da je istina da su njegove trupe sprečavale prodor VRS-a dublje u zaštićenu zonu Goražda, dok ABiH nije stigla na odbrambene položaje. To je svjedok obrazložio kao zaštitu civilnog stanovništva.

Na pitanje branioca Lukića, britanski general je potvrdio da su među njegovim vojnicima bila i četiri pripadnika specijalnih jedinica, kojim je zadatak bio da avione navode na mete VRS-a. Svjedok je dodao da nije u maju 1995. godine bilo udara aviona u Goraždu.

Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, te za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem od 1992. do 1995. godine.