Privremeno iseljavanje radi bezbjednosti

Pašić, koji je bio i predsjednik Kriznog štaba Srpske demokratske stranke (SDS), posvjedočio je da su Muslimani iz Bosanskog Novog u proljeće i ljeto 1992. otišli dobrovoljno, “ne samo iz političkih i bezbjednosnih razloga nego i ekonomskih i društvenih”.

Zahtjev predstavnika Muslimana da im se omogući da odu Pašić je smatrao najboljom opcijom.

Pašić je izjavio da su prethodno, u maju 1992, srpske vlasti naredile da se preda nelegalno naoružanje. Međutim, Muslimani su to, kako je naveo, ignorisali.

Prema njegovim riječima, civilna i vojna policija su ih zatim privodile, a zbog nedostatka prostora fudbalski stadion je korišćen kao prihvatni centar. Oni koji “nisu bili opasni” oslobođeni su, a drugi su zadržani radi istrage.

Pašić je potvrdio da su srpske paravojne formacije pričinjavale probleme vlastima, koje ih nisu pozvale, kao i da je znao za rušenje džamija u Bosanskom Novom, ali ne i ko je to učinio.

Karadžić je optužen za progon muslimanskog i hrvatskog stanovništva iz 20 bosanskih opština, koji je uključivao nezakonito pritvaranje, zlostavljanje, ubistva i prisilno premještanje hiljada civila. Na teret su mu stavljeni i genocid u Srebrenici i drugi zločini.

Potvrđujući da vlasti nisu mogle da zaštite nesrpsko stanovništvo, Pašić je kazao da su veliki problem predstavljale paravojne formacije koje nisu bile pod kontrolom.

“Krizni štab je rekao da ne može nesrpskom stanovništvu dati garanciju da ćemo obezbijediti njihovu imovinu, njihove kuće pa, na kraju, i njihove živote. Nismo im to mogli garantovati… Zato su Muslimani tražili da odu”, posvjedočio je Pašić.

Naglasio je da legalne vlasti ni u jednom momentu nisu imale volju da se neko na silu otjera sa svog ognjišta, niti je iko nesrbima prijetio ili nad njima primjenjivao silu.

Svjesni cjelokupne situacije u BiH, Muslimani su, po Pašiću, tražili da se privremeno isele dok se ratna opasnost ne smiri.

Nakon što mu je tužiteljka predočila zahtjev sa sastanka šefova sedam srpskih opština u regionu 7. juna 1992. – da Muslimani i Hrvati napuštaju tu teritoriju dok njihov broj ne bude smanjen na podnošljiv nivo – Pašić je odgovorio da se ne sjeća da je bio na tom skupu.

“Stalno nam spočitavate da smo htjeli da otjeramo Muslimane… To nije bio cilj ni Kriznog štaba ni opštinskih vlasti”, kazao je svjedok.

Pri tom iskazu ostao je i nakon što mu je tužiteljka citirala svjedočenja muslimanskih predstavnika, ali i zvaničnika UNPROFOR-a s kojima je Pašić u ljeto 1992. pregovarao, da Muslimani nisu Bosanski Novi napustili svojom voljom.

“Samo smo posredovali u željama koje su Muslimani imali”, rekao je Pašić, dodavši da, zbog prekida u vezama, srpsko vođstvo na Palama o tome ništa nije znalo.

Suđenje se nastavlja 10. jula.