This post is also available in: English
Svjedok Šefik Karupović se prisjetio 23. jula 1992. godine, kada je, krijući se u šumi, čuo kako ga doziva najmađi sin.
“Sin se derao i govorio da je Drago došao po nas da nas vodi”, rekao je svjedok i dodao da je Drago njihov komšija Dragomir Soldat, kojeg dobro poznaje.
Karupović je kazao kako je Soldat rekao da uzmu nešto hrane te da ih “vodi na sigurno”.
“Stavio je moju ženu, troje djece i mene u bijeli ‘mercedes’ i odvezao u jednu kuću u Žeger, nedaleko od Čarakova, i tu nas ostavio”, prisjetio se svjedok.
Tu su, kako je dodao, bili vojnici koji su optuženog Soldata oslovljavali nadimkom Čiča.
“Kada nas je smjestio u kuću, on je sjeo u auto i pridružili su mu se vojnici. Neki su sjeli i na haubu, bilo ih je puno, i ne znam gdje su otišli”, objasnio je svjedok.
Prema njegovim riječima, u kuću su kasnije došli drugi vojnici i kada su čuli da je Soldat izmjestio njegovu porodicu, bili su ljuti.
“Psovali su. Vjerovatno da je on imao neki čin, jer ti vojnici nam nisu smjeli ništa uraditi”, kazao je svjedok.
Karupović je rekao kako je istog dana ponovo došao Soldat i rekao da ih treba negdje drugo odvesti, jer više nije sigurno ni tu. Optuženi ih je odvezao u Prijedor.
“Nakon nekog vremena, odveden sam u logor u Trnopolje, i tamo sam se sreo sa Seadom Sušićem, koji mi je kazao kako je bilo strijeljanje ispred džamije u Čarakovu i da je Čiča u tome učestvovao. Ja sam mu rekao da pretpostavljam da je taj Čiča Dragomir Soldat”, objasnio je svjedok.
Prema navodima optužnice, Zoran Babić i Velemir Đurić su 23. jula 1992. godine, zajedno s njima poznatim licima, a po naređenju Dragomira Soldata, izveli iz kuća u selu Čarakovo muškarce i odveli ih ispred mjesne džamije, gdje su ih strijeljali.
Neki od muškaraca koji su preživjeli strijeljanje, kako stoji u optužnici, preminuli su nakon što su optuženi Đurić i Babić zapalili džamiju, sa koje su zapaljeni dijelovi padali po tijelima.
Zaštićena svjedokinja S-2 je kazala je kako je njen otac odveden iz kuće 23. jula 1992. godine i strijeljan ispred džamije. Prisjetila se prizora kada je otišla da vidi šta se dogodilo s muškarcima.
“Gledala sam u oca, iz glave mu je krv tekla. Otrčala sam kući plačući”, kazala je S-2 i dodala da su tijelo oca zakopali, a da su, sedam dana kasnije, žene i djeca autobusima prebačeni u Trnopolje.
Suđenje se nastavlja 14. juna.
