U stanu kod optuženog

Zaštićena svjedokinja A-1 je ispričala kako je od juna 1992. godine bila angažovana u radnom vodu. U ljeto 1993. ili 1994., na njena vrata su došli “neki momci i rekli da je zove Krompir da mu opere suđe”.

Kako je svjedokinja izjavila, ona im je kazala da mu prenesu da nije tu, nakon čega se optuženi u uniformi pojavio na njenim vratima i odveo je u svoj stan, koji se nalazio u zgradi “Digitron Buje”.

“Kada smo došli, prvo me pitao hoću li nešto popiti. Ja sam rekla da ne pijem i odveo me je u jednu prostoriju, gdje su bili pištolj, redenik i nož. Imao je tu odnos sa mnom”, prisjetila se svjedokinja.

Ona je kazala da optuženi nije bio nasilan, te da joj je naredio da se istušira nakon čega su ponovo imali seksualni odnos.

“Bio je rat, a ja muslimanka. Bojala sam se”, odgovorila je svjedokinja na pitanje tužioca Behaije Krnjića da li je pružala otpor.

Prema navodima optužnice, Dragičević je u julu 1993. godine došao u stan A-1 i rekao joj da pođe s njim da mu pospremi stan. Kada su došli, naredio joj je da se istušira, nakon čega ju je oborio na kauč i silovao. Poslije toga joj je opet naredio da se istušira, te se i on istuširao i ponovo je silovao, a onda ju je pustio da se vrati u stan.

Optuženi je izjavio da nije silovao svjedokinju.

“Dobro poznajem A-1 i ono što je ona nekada radila. Ja sam joj za to ponudio novac ili nešto drugo”, kazao je Dragičević.

Svjedokinja je na upit branioca Duška Tomića negirala da je jednom srela Dragičevića koji joj je ponudio “da čisti kako bi zaradila”.

A-1 je ispričala i kako je s još nekim ženama iz radnog voda nakon premlaćivanja članova porodice Čoho čistila zgradu “Digitron Buje”.

“Rečeno mi je da su ih tukli Batko i Krompir”, kazala je ona.

Suđenje se nastavlja 17. aprila.