This post is also available in:
Svjedok Salko Sultić je rekao da je u jutarnjima satima 16. aprila 1993. doručkovao sa porodicom kada je počela pucnjava po selu, a potom je vidio da je nekoliko naoružanih vojnika protrčalo prema zaseoku Kreše, u kojem su živjeli Hrvati.
Nakon sat vremena, kako je kazao, vidio je grupu do 30 civila u pratnji jednog ili dvojice vojnika kako idu prema njegovoj i bratovoj kući u zaseoku Bare.
“U moju kuću je ušlo sedam do osam civila. Supruga Rade Šagolja je bila ranjena u ruku i jako je krvarila. Zglob joj je bio razvaljen i padala je u komu, teško je bilo krv zaustaviti. Dijete je isto u ruku ranjeno, ali mu je odmah krv zaustavljena”, prisjetio se svjedok Sultić.
On je dodao da su vojnici otišli, a da su civili plakali i kukali, te da je Marija Ivanković rekla da su joj ubijeni otac i majka.
Sultić je ispričao da su civile prebacili kod komšija Hrvata, a on ih je s bratom i rođakom čuvao, da im neko ne bi učinio nešto loše.
Dan poslije napada, kako je kazao, sa porodicom je otišao u obližnje rodno selo. Nakon nekoliko dana, saznao je da su civili razmijenjeni i da je u Trusini ubijeno više ljudi, koje su poslije mještani Bošnjaci ukopali na mjestu na kojem su pronađeni.
Ubistva su, kako je svjedok čuo, počinila “Zukina jedinica”.
Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, Senadu Hakaloviću, Nedžadu Hodžiću, Nihadu Bojadžiću i Zulfikaru Ališpagi zvanom Zuka sudi se za napad na Trusinu u kojem je ubijeno 18 civila i četiri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).
Prema optužnici, Memić, Salčin i Hodžić, bivši vojnici odreda “Zulfikar” pri Štabu Vrhovne komande ABiH, i Hakalović, nekadašnji pripadnik 45. brigade “Neretvica”, učestvovali su u zarobljavanju i strijeljanju civila i vojnika.
Bojadžić je optužen da je, kao zamjenik odreda “Zulfikar”, rukovodio napadom, dok je Ališpagi stavljeno na teret što nije kaznio vojnike odreda koji su počinili ubistva jer je bio komandant.
Suđenje će biti nastavljeno 18. maja, kada će svjedočiti Jovan Divjak, penzionisani general ABiH.
