Karadžić: Granatiranje civilnih naselja

Nedžib Đozo, bivši istražitelj u Policijskoj stanici Stari Grad u Sarajevu, u nastavku svjedočenja je rekao da su snage Vojske Republike Srpske (VRS) u periodu između 1992. i 1995. godine “granatirale najgušće naseljena civilna naselja u Sarajevu, kako bi osigurali veći broj žrtava”.

Najčešće mete, prema iskazu svjedoka, bile su ulica Mula Mustafe Bašeskije u Sarajevu, te posebno pijaca Markale, koja je u toku ratnog perioda u Sarajevu bila “jedino mjesto gdje je bilo moguće izvršiti razmjenu robe”.

“U svim granatiranjima od početka same agresije na Sarajevo, granate su padale na centralna okupljališta. Mi, policajci, pokušavali smo skretati pažnju ljudima da se ne sakupljaju, ali to se ne može… Ljudima je potrebna hrana i moraju razmijeniti robu, i tako se uvijek dešavalo da granatiranja donose velike pogibije i ranjavanja”, rekao je Đozo.

Radovanu Karadžiću, nekadašnjem vrhovnom komandantu oružanih snaga Republike Srpske, pred Haškim tribunalom se sudi, između ostalog, za genocid, zločine protiv čovječnosti i sprovođenje kampanje granatiranja i snajperskog djelovanja koja je bila usmjerena protiv civilnog stanovništva Sarajeva.

Optužnicom mu se na teret stavlja 15 incidenata granatiranja Sarajeva, među kojima i granatiranja pijace Markale 5. februara 1994. godine, kada je poginulo 66, a ranjeno više od 140 osoba, i 28. augusta 1995., kada su ubijene 43 osobe, a 75 ih je ranjeno.

Tokom unakrsnog ispitivanja, optuženi Karadžić je negirao navode svjedoka da su snage VRS-a namjerno gađale civile te istakao da je područje općine Stari Grad u Sarajevu “obilovalo vojnim snagama i metama”.

“VRS je gađala mjesta gdje ima najviše civila i najviše ljudi koji se kreću i zadržavaju. To je ono što smo svi mi u Sarajevu iskusili na svojoj koži. Za VRS je i bolnica bila ratno područje, i porodilište je bilo ratno područje. Tako su oni gađali i to su bili njihovi ciljevi, vi to najbolje znate – vi ste bili komandant, znate šta se dešavalo i šta se naređuje”, odgovorio je Đozo, koji je sa svjedočenjem počeo 9. decembra.

Na ovom ročištu je sa svjedočenjem počeo i Ismet Svraka, koji je ispričao kako je 28. augusta 1995. godine, gelerima granate što je pala ispred tržnice Markale, ranjen u obje noge i stomak.

“Kada sam tek došao u bolnicu poslije ranjavanja, amputirali su mi ono što je ostalo od lijeve noge. Imao sam povredu stomaka pa su me tu operisali dva puta, a imao sam i povredu skočnog zgloba i dva prsta na desnoj nozi, što je bilo bolno i nisam uopšte mogao taban spustiti. Skoro dvije godine sam zbog svega toga bio skroz nepokretan”, prisjetio se Svraka.

Svjedok je rekao da u blizini Markala neposredno prije pada granate “nije bilo vojnih aktivnosti niti vojnih postrojenja”.

Ispitivanje svjedoka Svrake nastavit će se u ponedjeljak, 13. decembra ove godine.

D.Dž.