Drugog dana svjedočenja u svojstvu svjedoka Odbrane, Željko Mejakić je priznao da suzatočenici u logoru Omarska zlostavljani i brutalno premlaćivani, zbog čega su neki i preminuli u zatočeništvu.
Govoreći o zločinima u Omarskoj, Mejakić je rekao da je “vrhovni autoritet” bio“Simo Drljača”, kao i “šefovi isljedničkih službi”.
“Logor Omarska niko nije mogao napustiti bez znanja Sime Drljače, koji je bio vrhovni autoritet. On je donosio i odluke o privođenju ljudi. Moram istaći da sam ja bio jedan od rukovodilaca milicijskog dijela obezbjeđenja i moja ovlaštenja su bila da o svim incidentima obavijestim nadređenog Drljaču”, tvrdi Mejakić.
Tužilaštvo BiH tereti Željka Mejakića, Momčila Grubana, Dušana Fuštara i Duška Kneževića za ubistva, silovanja, premlaćivanja i mučenja Bošnjaka i Hrvata zatočenih u logorima Omarska i Keraterm tokom 1992. godine. Prema optužnici, Mejakić je jedan period bio komandant logora Omarska.
Simo Drljača je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti Prijedor,a ubijen je 1997. godine prilikom pokušaja njegovog hapšenja koje su, na zahtjev Haškog tribunala, provodili pripadnici međunarodnih snaga u BiH.
Mejakić je rekao kako su u logoru Omarska postojale tri grupe ispitivača koje su vršile selekcije zatvorenika, te da su u početku bile dvije smjene straže,ali “s dolaskom rezervnih policajaca” formirana je i treća.
“Obezbjeđenje logora vršili su policajci, pripadnici Teritorijalne odbrane, te jedno vrijeme i specijalni odred policije. Taj specijalni odred je imao dvaoklopna vozila sa teškim mitraljezima, i za vrijeme njihovog boravka bio je pakao za zatvorenike”, rekao je Mejakić.
Uslovi u logoru Omarska, kako je istakao Mejakić, bili su “ispod svakog nivoa”,te su zatočeni Bošnjaci i Hrvati bili često premlaćivani i od “grupa i pojedinaca” koje je bilo “teško kontrolisati”.
“Logor je bio prenatrpan i oni nisu imali gdje spavati, a i hrana nije bilakvalitetna niti je bilo dovoljno. Činjenica je da su zatvorenici premlaćivanitokom ispitivanja. Bilo je slučajeva i da su nakon saslušanja vrlo brzo umirali”,rekao je Mejakić.
Mejakić je rekao da su “od polovine jula 1992. godine” zatočeni Bošnjaci i Hrvati odvođeni “u manjim ili većim grupama”, te da je tog mjeseca grupa od 15 osoba “nestala iz logora”.
“Najveći broj zatočenih odveden je 6. augusta 1992. godine, i to oko 1.400 za Manjaču i oko 1.700 za Trnopolje. Te spiskove sa imenima zatočenika dobili smo iz Prijedora i na osnovu njih smo vršili raspoređivanje”, tvrdi Mejakić.
Iz logora Omarska, kako je istakao Mejakić, 3. augusta za Trnopolje jeprebačeno “oko 30 žena”, dok je pet žena ostalo sa drugim muškarcima sve doraspuštanja logora, 21. augusta 1992. godine.
Nastavak ispitivanja Mejakića zakazan je za srijedu, 30. januara 2008. godine.
