Lelek: Zatočenica iz logora “Vilina vlas”

Zaštićene svjedokinje C i D su do sredine 1992. godine živjele uVišegradu. U proljeće i ljeto te godine, tvrde obje, doživjele su niz zlostavljanja – prognane su iz grada u kojem su živjele, izgubile bliske članove obitelji, bile silovane… Opisujući događaje koje suproživjele ili im bile svjedoci, obje su spominjale ime Milana Lukića,haškog optuženika, te prepoznale Željka Leleka.

Pred Sudom BiH Željko Lelek se tereti da je početkom maja 1992. godine u grupi sa Milanom Lukićem učestvovao u nizu zločina počinjenih u Višegradu, međukojima su ubistva, progoni, prisilni nestanci, protuzakonito zatvaranje, mučenje, premlaćivanje, prisilno preseljavanje, silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja.

Iako su obje svjedokinje spominjale Milana Lukića, nijedna nije sa sigurnošću mogla reći da je vidjela Leleka s njim u trenucima počinjenja zločina.

Lelek je, prema navodima optužnice, polovinom juna 1992. godine prisilio zaštićenu svjedokinju C “da ga miluje po genitalijama prijeteći joj i psujući tursku majku, a zatim je natjerao da njegov spolni organ uzme u ruku i da ga miluje, pri čemu ju je šamarao i tukao”.

“Prvo sam odbila to da uradim, ali sam na kraju, pod prisilom, to uradila”, rekla je svjedokinja C.

Također je ispričala da je tada bila ostala sama u porodičnoj kući u Višegradu nakon što su srpske snage protjerale sve stanovništvo.

“Dva i po mjeseca sam tako ostala. Nema gdje me nisu vodali po Višegradu,maltretirali me, silovali, tukli… Nema šta nisam proživjela”, reklaje zaštićena svjedokinja C, koja je u sudnici prepoznala Željka Leleka pokazujući na njega rukom.

Prepoznala ga je i svjedokinja D,koja tvrdi da ju je on, pored ostalih, lično silovao dok je bila zatočena u logoru za žene “Vilina vlas”.

Prema navodima optužnice, svjedokinja D je bila u junu 1992. godine zatvorena u banji“Vilina vlas”, u sobi zajedno s tri žene. Optuženi Lelek je došao usobu i silovao je.

U optužnici je također opisano da je svjedokinja D za vrijeme zatočenja fizički zlostavljana i to tako što su joj vojnici gasili cigarete po tijelu, te je sjekli nožem po tijelu i u predjelu spolnog organa.

“Imali su neki kukasti nož. Njime su mi sjekli usne. Jedan mi je odsjekao bradavice. Čupali su me kao da drvo tešu”, rekla je svjedokinja D.

Također je ispričala da juje iz kuće u Višegradu u “Vilinu vlas” doveo lično Milan Lukić, a da je Željka Leleka prvi put vidjela dan nakon dovođenja, kada ju je isilovao.

“Desilo mi se sve ono najgore, samo je to i ružno pričati u javnosti”, rekla je svjedokinja D.

Prema njenom kazivanju, u “Vilinoj vlasi” je provela “deset do petnaest dana”, nakon čega joj je jedan “komšija” pomogao da izađe iz logora.

Radmila Radisavljević, braniteljica Željka Leleka, u toku unakrsnog ispitivanja insistirala je da svjedokinja kaže Sudu ko je bio komšija koji ju je spasio, ili koje je nacionalnosti bio, što je ona odbila. Sudsko vijećenije insistiralo na ovom odgovoru.

“Vilina vlas”, gdje je bila zatočena svjedokinja D, jedno je od mjesta gdje su u Istočnoj Bosni1992. godine zatvarane žene i seksualno zlostavljane. Željko Lelek je za sada jedina osoba protiv koje je podignuta optužnica za ratne zločine pred Sudom BiH a da se tereti i za zločine počinjene u ovom nekadašnjem banjskom lječilištu.

Nastavak suđenja je 15. maja 2007. godine.