This post is also available in:
Drugog dana svjedočenja, Nusret Kaleta je ispričao kako vlasti nisu mogle ništa da saznaju o sudbini 184 muslimana koji su uhapšeni i zatvoreni na dijelu Hadžića pod srpskom kontrolom.
“Supruge, djeca i majke tih ljudi su organizovali jedan veliki protestni skup u Pazariću i Tarčinu. Tražili su da se stavi moratorij na sve dalje razmjene dok se ne sazna sudbina ova 184 zarobljena”, rekao je svjedok.
On je dodao da je ovo pitanje bilo važno i za bezbjednost, jer je dosta članova porodica zarobljenih Hadžićana bilo u Armiji BiH.
“Prijetila je opasnost da dođe do pada morala i da to bude prijetnja po samu odbranu. Ovo pitanje se diglo i na državni nivo, na Državnu komisiju za razmjene i Predsjedništvo BiH”, rekao je svjedok.
On je svjedočio u odbranu Mustafe Ðelilovića, koji je, zajedno sa Fadilom Čovićem, Mirsadom Šabićem, Nezirom Kazićem, Bećirom Hujićem, Halidom Čovićem, Šerifom Mešanovićem i Nerminom Kalemberom optužen za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju, te odvođenje na prinudni rad zatočenika.
Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine opštine, Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva opštine Hadžići, dok su ostali bili pripadnici vojne, policijske vlasti, upravnici u logorima. Kalember je bio stražar u “Silosu”.
Svjedok Kaleta je rekao i da je Ratno predsjedništvo dobilo informacije o maltretiranju zarobljenika u “Silosu”, te da je donijelo odluku da pojača vanjsko obezbjeđenje ovog objekta.
“Dešavalo se da pojedine naoružane grupe naiđu i da im se čuvari nisu mogli suprostaviti”, rekao je on, dodavši kako je Stanica javne bezbjednosti kratko bila zadužena za to obezbjeđenje.
Na pitanje Tužilaštva BiH da li je na bilo koji način učestvovao u hapšenju Srba, Kaleta je odgovorio da nije.
Ispitivanje svjedoka Tužilaštvo će nastaviti 2. jula.
