“Rakijica je tukao nas često, pogotovo kad dođe pijan navečer. Ako me nije tukao 20 do 30 puta – nije nijednom”, kazao je svjedok Mirko Đurić.
Tvrdi da je gledao kako je Rakijica zlostavljao i druge ljude. Dok je bio u Osnovnoj školi odvođen je na prinudne radove, gdje je vidio kako ljudi ginu, posvjedočio je Đurić.
“Bio sam na Grebnicama. Ginuli su ljudi od metaka, od granata. Ostoju Lešića vidio sam mrtvog. Poginuo je blizu Osnovne škole u Grebnicama”, kazao je Đurić.
Naglasio je da je bio u grupi od deset ljudi koji su odvedeni u Domaljevac da kopaju rovove.
“Bio sam često u Domaljevcu, kopao rovove, tranšee, nosio municiju. Bilo je pucnjave, bilo batinanja i na liniji. Obezbjeđivali su nas vojnici što su bili na liniji. Nemaš se ti kome žaliti, ako se žališ ostaneš bez glave”, kazao je Đurić.
Ispričao je da je u Donjoj Mahali bio od oktobra 1992. do 15. juna 1993. godine.
Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju. Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.
Milorad Vuković, drugi svjedok Optužbe na ovom suđenju, ispričao je da je odmah po dolasku u Osnovnu školu u Orašju dobio batine.
“Pero Konj je naredio da raširimo ruke i noge i da se okrenemo prema zidu i onda smo dobili batine. Oni su tukli svukuda, po bubrezima. To je trajalo sat i po vremena, a njima je to bila zabava”, rekao je Vuković.
Vuković je također ispričao da je odvođen na više lokacija da kopa rovove, te da je u Domaljevcu ranjen zajedno s još dvije osobe.
“Pala je granata s druge strane i ranila nas”, kazao je svjedok.
Dodao je da ih je vojna policija odvezla u bolnicu gdje im je ukazana ljekarska pomoć.
Nastavak suđenja je 19. decembra.
