Matuzović i ostali: Meci oko glave
godine.
Goran Pantić iz sela Gornje Svilaje na području Odžaka posvjedočio je da je doveden u školu u Donjoj Mahali (opština Orašje) sa još oko 600 zatočenika. Prethodno su bili zatočeni na drugim lokacijama, a on je dva puta ranjen.
„Dovela nas je vojna policija, taj komandir Pera Konj. Nisam nikog poznavao od čuvara, ali ubrzo smo ih vrlo dobro upoznali, Mato Rakijica, Dama, njih 22 i Pera 23. Pitaju ko će ići na kopanje rovova. Ja sam pokazao da sam ranjen, a Pera me odvalio nogom i kaže: ‘Nije ti ništa, ideš na kopanje“, prisjetio se Pantić.
On je dodao da je bio poslat na radove na lokalitet Grebnice.
„Meci zvižde k'o roj pčela oko glave. Dovozila nas je vojna policija i predavala vojsci. Bilo je dobrih vojnika, a bilo je da te bog sačuva“, naveo je Pantić.
On je ispričao da je jednom dobio batine od kojih dva dana nije dolazio sebi. Tada je bio smješten u prostoriju u kojoj su bili ljudi iz Borova Sela i Vukovara, koji su inače „svaki dan dobijali batine“.
„Mato me udario metalnom šipkom“, naveo je svjedok.
Odgovarajući na pitanja Vlade Adamovića, branioca prvooptuženog Đure Matuzovića, Pantić je ispričao kako su jednom ubijena dvojica vojnika u tranšeu i kako su njemu i još dvojici zatočenika vojnici naredili da ih zakopaju i uklone sve tragove krvi.
„Rekli su nam da ćemo biti ubijeni ako budemo nekome nešto rekli. Posije smo vojnoj policiji rekli da ne znamo gdje su, da su pobjegli“, rekao je svjedok.
Za zločine počinjene u Orašju, uz Matuzovića, optuženi su Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura Hrvatskog vijeća obrane (HVO) te vojne i civilne policije u Orašju. Na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.
Svjedok Vojislav Jeličić, koji je živio u Bosanskom Brodu, također je nakon zatočenja na drugim mjestima doveden u Orašje.
„Dočekala nas je policija s palicama. Udarali su nas do pred zoru, a mi smo došli negdje iza ponoći”, kazao je Jeličić.
Kao čuvare u tom objektu on je naveo Kemija, Bakira, Maru Rakijicu, Antu, Žiku, Martina, te Damira Kljajića Damu.
Jeličić je rekao da je čuo da se čuvar kojeg je znao po nadimku Kemi zove Mirko Jurić. On ga je, kako je ispričao, udario nogom u stomak kada je rekao da je oslobođen odlaska na kopanje rovova jer je imao žuticu.
On je naveo da je žuticu dobio nakon što je ranjen na Grebnicama 3. decembra 1992. godine. Svjedok je rekao da je nekoliko dana ranije jedan zatočenik ranjen, a jedan poginuo na radovima.
Svjedokinja Radenka Kovačević iz Novog Grada u opštini Odžak izjavila je da je njen brat Stojan Lešić poginuo u decembru 1992. godine nakon što je zarboljen i zatvoren na nekoliko lokacija.
Suđenje će se nastaviti 28. novembra.
