Vještak vojne struke Martin Frančešević je pozivajući se na dokumente kazao da “može se zaključiti da je četa Teritorijalne odbrane (TO) u Šetićima na čelu sa Mujom Muratovićem imala zadatak da napada u pravcu Šetića i da je njegova jedinica bila u zoni gdje se nalaze Pantići”.
Vještak je naveo da je u Pantićima veći broj civila starije životne dobi ubijen hladnim oružjem, što znači da su počinioci bili na bliskoj udaljenosti.
“Nemoguće je da lica koja su ih lišila života nisu vidjela da se radi o starijim osobama”, dodao je Frančešević.
On je govorio i o zarobljavanju trojice pripadnika Vojske Republike Srpske 20. januara 1993. od strane 206. brigade Armije BiH. Naveo je da su sva trojica lišena života u objektu u kojem su bili zatvoreni i da su o tome bili obavješteni svi u vojnoj hijerahiji.
“Bez obzira ko je odgovoran za smrt, mora strana koja ih drži provesti istragu, prije svega komandant brigade, a onda i Vojna policija”, objasnio je Frančešević.
Napomenuo je da je zarobljenike kraće vrijeme čuvala civilna policija. Vještak je kazao je da je za obezbjeđenje ratnih zarobljenika uglavnom zadužena Vojna policija i da komandir ima obavezu da kontroliše potčinjene kako bi radili u skladu sa propisima, a da mora reagovati u slučaju nedozvoljenih aktivnosti prema licima koja su mu povjerena.
“Dužan je da pokrene postupak i podnese izvještaj”, objasnio kazao je Frančešević, dodajući da komandir treba da traži preduzimanje mjera od službe bezbjednosti i komandanta brigade.
Mujo Muratović, Rasim Omerović, Asim Alić , Fadil Mujić i Ismet Memić optuženi su u svojstvu nekadašnjih rukovodilaca vojnih i policijskih organa. Optužnica obuhvata ubistva deset srpskih civila i tri zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske, kao i nečovječno postupanje od 9. oktobra 1992. do 6. jula 1994. godine.
U unakrsnom ispitivanju branilac Izet Baždarević je pitao vještaka da li je utvrdio da je u vrijeme akcije od 8. oktobra komandir Šetićke čete bio Avdija Muratović a ne optuženi Mujo Muratović.
“Našao sam da je tog dana vodio. Sad, da li je bio i zvanično komandir…”, rekao je Frančešević.
On je kazao da je nosilac aktivnosti u akciji na području Šetića, Klise i drugih naselja bio Opštinski štab TO i da je njoj učestovalo više jedinica. Rekao je da nema informacija da je u Pantiće ušla neka druga jedinica osim Šetićke čete.
Branilac je postavljao pitanja o djelovanju “Siminih četnika” i problemima koje su pravili u Pantićima, ali vještak nije imao saznanja o tome, kao i ni položaju tenka srpske strane. Odbrana je prigovorila na nalaz vještaka.
“Smatram da mu nisu dati svi relevantni dokazi kako bi mogao sačiniti valjan nalaz”, rekao je Baždarević.
Optuženi Muratović je navodio gdje su bila postavljena artiljerijska oruđa srpskih snaga, tvrdeći da nisu mogli nikako ući u Pantiće.
Branilac Senad Dupovac kazao je da se na poziciji komandira Vojne policije izmijenjalo šest do sedam osoba i da u januaru 1993. Omerović nije bio na njenom čelu. Frančešević je rekao da ne zna ko je bio komandir.
Na ročištu je saslušan svjedok Ahmet Grebić, koji je radio u policiji u Sapni. Kazao je da je komandir bio Fadil Mujić i da je stanica bila u jednoj kući. On je rekao da policija nije imala prostor za pritvaranje i da nikoga nisu privodili.
Grebić je rekao da je pored policije bio objekat u koji su bila zatvorena tri zarobljenika koje je dovela vojska. On je rekao da je čuo da se jedan od njih trojice objesio.
Svjedok je rekao da im je od komandira i načelnika jednu noć bilo naređeno da čuvaju zarobljenike. Dodao je da su dvojica zarobljenika poslije par dana odvedena u pritvor Vojne policije.
Branilac Ifet Feraget predočio je svjedokovu izjavu iz istrage u kojoj se navodi da njemu niko zvanično nije prenio da obezbjeđuje zarobljenike. Svjedok je rekao da ostaje kod te izjave. Složio se da nije bilo uobičajeno da civilna policija obezbjeđuje zarobljenike.
Suđenje se nastavlja 19. novembra.
