Ranko Popović je rekao da je radio kao inžinjer u Termoelektrani Kakanj i da je 18. juna 1993. priveden kada se vratio kući s posla. Kazao je da nije bio pripadnik niti jedne vojske, već je imao redovnu radnu obavezu.
Svjedok se prisjetio kako su mu pripadnici Sedme muslimanske brigade, pošto je bio radioamater, tražili radiostanicu, koju je predao početkom rata. Prisjetio se i da je po njega došao zeleni kombi i da su ga odvezli u pravcu izlaza iz Kaknja, gdje je bila Vojna policija.
“Nisu me vezali, vode me u podrum. Tu sam dobio batine. Udarali su me čim su stigli”, rekao je svjedok.
Nakon cjelodnevnog zadržavanja, svjedok je, kako je izjavio, prebačen u Muzičku školu u Zenici, gdje su ga nastavili tući. Naveo je kako su muškarce koje je zatekao često izvodili jednog po jednog na ispitivanje, da su njega pitali s kim održava veze i gdje se nalazi radiostanica, iako je, kako je kazao, ranije predao.
“Na svaki moj odgovor neko me uradio i dan-danas imam čvorove po glavi”, rekao je svjedok.
Nakon ispitivanja u trajanju od 30 minuta vraćali su ih u podrum škole, gdje su boravili. Spavali su na školskim klupama, a nuždu vršili u kanti. Svjedok je kazao da je najviše batina dobio kada bi se pripadnici jedinice vratili iz neuspješne akcije, i tukli ih kundacima, nogama i alatom.
Za zločine nad zarobljenim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti u prostorijama Muzičke škole u Zenici, koja je služila kao zatočenički objekat od januara 1993. do kraja marta 1994. godine, optuženi su Nesib Talić, Jusuf Karalić, Našid Delalić i Sabahudin Sarajlić u svojstvu komandira i pripadnika Vojne bezbjednosti i Vojne policije u Sedmoj muslimanskoj brigadi.
Talićeva braniteljica Nina Kisić je svjedoka pitala da li je istina da se najviše plašio vojnika u crnoj uniformi koji ga je ispitivao, na šta je Popović rekao da ne zna. Braniteljica ga je zatim podsjetila na svjedočenje u Haagu prije 20 godina, a svjedok je kazao da se ne sjeća.
Svjedok Stipo Župčić je rekao da je od 1993. bio vozač u organizaciji “Ljekari bez granica”. Sjeća se da je na Uskrs 1993. u Zenicu kod njega stigla punica iz okolnog sela, i da su kasnije vidjeli da u tom selu nešto gori. Sutradan je svjedok sa sestrićem krenuo do punicine kuće, a na putu su zaustavljeni i odvezeni u Muzičku školu.
Prisjetio se Župčić da ga je čuvar udario drvenom šipkom po glavi. Dodao je da su komšije Bošnjaci saznali za njegovo hapšenje i da su urgirali da se on i sestrić puste na slobodu, što se i desilo. Nakon deset dana, vraćen mu je automobil koji mu je oduzet prilikom hapšenja.
Svjedok Ahmed Isanović je kazao da je bio pripadnik Vojne policije Sedme muslimanske brigade i da je bio čuvar u Muzičkoj školi. Naveo je da se sjeća Nesiba Talića kada je došao i rekao kako je formirao brigadu od 30 ljudi. Prisjetio se svjedok i Jusufa Karalića, za kojeg je kazao da je bio komandir, te je naveo kako je za sve bio zadužen referent za bezbjednost Jasmin Isić. Svjedok se ne sjeća da je Talić izdavao ikakve naredbe.
“Bilo je tu svašta, bili su privedeni neki civili, bili su Hrvati. Poznavao sam neke”, rekao je.
Svjedok je kazao da u njegovoj smjeni nije dozvoljavao da se zatvorenici tuku i da je ponekad čuo “jaukanje koje je dolazilo iz kancelarija gdje su ispitivani”.
Nastavak suđenja je 11. novembra.
