Mevludin Gibanica kazao je da je bio u Vojnoj policiji Četvrte motorizovane brigade i da su u pritvor u garažama privodili vojnike Armije.
“Da privodimo po naređenju vojnike koji nisu slušali, koji nisu odlazili na stražu”, rekao je Gibanica govoreći o zadacima Vojne policije.
Dodao je da su u drugom nizu garaža prekoputa bila lica srpske nacionalnosti. Prema njegovim riječima, vrata garaža su nekad bila otvorena i pritvorenici bi međusobno razgovarali. Naveo je da su dobijali istu hranu, te da su imali spužve i ćebad.
“Imali su isti tretman”, rekao je Gibanica.
Kazao je da je optuženi Vahid Alađuz bio u Službi vojne bezbjednosti, ali da mu nije poznato gdje su bili smješteni. Tužiteljica Marijana Čobović ga je podsjetila da je u istrazi izjavio da je Vojna policija bila podređena Službi vojne bezbjednosti, a da je komandir Vojne policije dobijao naređenja od Alađuza. U iskazu se navodi da je sve dolazilo od komande brigade preko Službe vojne bezbjednosti do Vojne policije.
“Ispitivanje je vršila Služba vojne bezbjednosti i oni su određivali šta će dalje biti sa zatvorenicima”, navodi se u svjedokovom iskazu iz istrage.
Na sva podsjećanja Gibanica je odgovarao da je on to pretpostavljao i da je takva bila hijerarhija. Rekao je da je ponekad ispred komande viđao komandanta brigade Fikreta Prevljaka. U vezi s navodom iz istrage da je komandir Vojne policije Munib Hodžić išao u komandu i da su podnošeni izvještaji, kazao je da je takav bio red.
Svjedok je potvrdio da je potpisao službenu zabilješku u kojoj se navodi da je 30. novembra 1992. na osnovu usmene naredbe načelnika za bezbjednost priveden Mirko Bratić, ali je rekao da ne zna da li je naredba bila usmena ili pisana.
“Niko nije smio uraditi bez naredbe, bez neke veće instance”, kazao je svjedok.
Prevljak i Alađuz optuženi su s Enesom Zukanovićem, Emirom Redžovićem, Mustafom Gegajem, Mujom Vatrešom, Vahidom Muharemovićem, Mirsadom Tuzlakom i Senahidom Godinjakom za nezakonito zatvaranje, ubistva i zlostavljanje civila u objektima koji su imali karakter logora, kao i prilikom odvođenja na prinudne radove u periodu od 1992. do 1995. na području Hrasnice, Sokolović-Kolonije i Butmira.
Na pitanja Prevljakove braniteljice Mirne Avdibegović, Gibanica je rekao da mu nije poznata organizacija brigade i da je o tome iznio svoje pretpostavke. Kazao je da nije išao s komandirom Vojne policije u komandu i da ne zna s kim se on tamo sretao, kao i da nikada nije vidio da Prevljak dolazi u pritvor.
Složio se s Alađuzovom braniteljicom Sabinom Mehić da je naredbe dobijao isključivo od svog komandira i da ne zna kako su one dolazile. Rekao je da se ne može sjetiti da li je, u vrijeme kada je sačinjena službena zabilješka, Topalović bio načelnik bezbjednosti.
Gibanica je kazao da se ne sjeća tog privođenja i da je on samo potpisao službenu zabilješku. Tužiteljici je naveo da je ta naredba došla od komandira Vojne policije, na šta je ona upitala zbog čega onda tako ne stoji u zabilješci.
Suđenje se nastavlja 10. novembra.
