“Ne dozvolimo da nam decu drukčije uče nego onako kako treba, Ratko Mladić, general i stvaralac Republike Srpske je HEROJ.”
Rečenica je objavljena na Telegram kanalu Istok info u 13:01, jutro nakon smrti Ratka Mladića.
Nije bila upućena djeci. Bila je upućena odraslima koji će im objašnjavati ko je Mladić bio.
Nekoliko sati ranije, isti kanal prenio je poruku prema kojoj onaj ko šuti o smrti “srpskog heroja” ne pripada zajednici. Zatim je objavljeno: “Svi su Srbi, Ratkovi vojnici.” Tek nakon toga stigao je poziv da se ne dopusti da djecu uče drugačije.
Nije riječ samo o slavljenju mrtvog komandanta. Riječ je o pokušaju da se njegova biografija pripremi za ljude koji rat nisu doživjeli i koji će ono što o njemu znaju dobiti od roditelja, nastavnika, medija i ekrana.
Pregled obuhvata 39 evidentiranih objava sa sedam odabranih javnih Telegram kanala, objavljenih od 27. do 30. augusta 2026. godine. Riječ je o namjenskom izboru, a ne popisu svih relevantnih objava. Dopunski su praćeni pojedini sadržaji do 18. septembra, koji ne ulaze u osnovni skup od 39 objava. To su kanali BUNT je stanje duha, Istočni front, Istok info, Rybar in English, Dejan Beric, InfoDefenseSERBIA i O Srbiji po ruski. Na dan 31. augusta ti kanali zajedno su prikazivali približno 380.000 pretplata. To nije broj jedinstvenih ljudi, jer se njihove publike mogu preklapati. Ne znamo ni koliko je među pratiocima bilo maloljetnika. Ali znamo da sadržaj nije ostao u privatnoj prepisci ili na jednom rubnom profilu. Kretao se između javnih kanala, jezika i različitih grupa pratilaca.
Pregled nije pronašao dokaz o jednoj centrali koja je upravljala svim kanalima. Pronašao je nešto što je za širenje poruke sasvim dovoljno: jedan kanal piše, drugi prosljeđuje, treći prevodi, četvrti dodaje vlastiti naslov ili komentar. Čitalac zatim istu osnovnu priču susreće na više mjesta, ponekad ne znajući da ona potječe iz istog ili povezanog izvora.
Knjiga žalosti za Ratka Mladića. Foto: Detektor
Prvo je stigao heroj
Na Istočnom frontu prva evidentirana objava pojavila se u 12.32: “Preminuo general Ratko Mladić.”
Sedam minuta poslije pisalo je: “Vječna ti slava i hvala.”
U 12:50 objavljen je kratki opis presude. Navedeno je da je Mladić osuđen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Genocid nije spomenut. U 13:09 prenesena je izjava Milorada Dodika da je njegova smrt bila “ubistvo”.
Za manje od 40 minuta čitalac je, tako, od informacije da je Mladić umro stigao do slave, nepotpune sudske biografije i tvrdnje da ga je neko ubio.
Na kanalu BUNT je stanje duha nije bilo ni tih nekoliko minuta između vijesti i veličanja. Već u prvoj evidentiranoj objavi Mladić je nazvan “jednim od najvećih srpskih junaka”. Kasnije tog dana, u zasebnoj objavi, nazvan je “Hristov vojnik”. U drugoj, pripisanoj navijačima “Zenita” iz Sankt Peterburga, označen je kao “heroj Srbije”.
Kanal je istog poslijepodneva najavio da će naredna tri dana sadržaj posvetiti isključivo “Đeneralu”. To više nije bilo usputno reagovanje na vijest. Bio je to najavljeni urednički program.
Čitalac koji je tog dana otvorio jedan od tih kanala nije prvo dobio presudu, pa zatim reakcije. Dobio je obrnut redoslijed: najprije heroja i žrtvu, a tek ponegdje dijelove sudske biografije.
Taj redoslijed je važan zato što se dezinformacijski učinak nije stvarao samo netačnim rečenicama. Stvarao se i izborom onoga što će se staviti u prvi plan, onoga što će se svesti na nekoliko riječi i onoga što će biti izostavljeno.
Sahrana Ratka Mladića. Foto: Detektor
Tri sažetka, ista praznina
U tri pregledana sažetka pravne historije genocid nije spomenut.
Istočni front napisao je da je Mladić osuđen za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Istok info je prvu optužnicu iz 1995. opisao kroz ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Rybar in English, u tekstu naslovljenom “General of Serbian Hearts”, naveo je da je Mladić 1995. optužen za ratne zločine.
Sve navedene kategorije jesu dio njegove pravne historije. Ali nijedan od ta tri sažetka nije spomenuo genocid.
Prva optužnica protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića podnesena je 24. jula 1995. i potvrđena sljedećeg dana. Među njenih 16 tačaka bila je i optužba za genocid. Druga optužnica, podnesena u novembru iste godine zbog zločina u Srebrenici, također je sadržavala genocid.
Pretresno vijeće Haškog tribunala proglasilo je Mladića 22. novembra 2017. krivim za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilno premještanje, terorisanje stanovništva Sarajeva, protivpravne napade na civile i uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce. Osuđen je na doživotni zatvor. Žalbeno vijeće Mehanizma potvrdilo je 8. juna 2021. te osude i kaznu.
Istom je presudom oslobođen optužbe za genocid u vezi sa zločinima počinjenim u šest bosanskohercegovačkih općina tokom 1992. godine. To je također dio pravnog zapisa. Nije, međutim, oslobođen odgovornosti za genocid u Srebrenici.
Niko nije morao izmisliti novu presudu da bi promijenio njeno značenje. Bilo je dovoljno prepisati samo one dijelove u kojima nema riječi genocid.
Problem nije samo u izmišljenim podacima. Rečenica može sadržavati tačne informacije a ipak pružati nepotpunu sliku presude jer izostavlja osudu za genocid.
Mladićev grob u Beogradu. Foto: Detektor
Uzrok smrti ponuđen je prije rezultata istrage
Sličan postupak primijenjen je na okolnosti Mladićeve smrti.
Dodik je zaista izjavio da je riječ o ubistvu. Telegram kanali nisu izmislili njegove riječi. Ali tačnost citata nije dokaz da je Mladić ubijen.
Sedam dana prije njegove smrti, predsjednica Mehanizma, sutkinja Graciela Gatti Santana, donijela je odluku o posljednjem zahtjevu za prijevremeno puštanje. U odluci od 20. augusta citiran je medicinski izvještaj Pritvorske jedinice Ujedinjenih nacija. Ljekar je naveo da se Mladićevo stanje brzo pogoršalo, da je ušao u posljednju fazu života, da je liječenje usmjereno na ublažavanje patnje i da smrt može nastupiti u bilo kojem trenutku.
Mehanizam je 27. augusta saopćio da je Mladić preminuo tokom hospitalizacije u Haagu. Sutkinja Gatti Santana naredila je istragu o okolnostima smrti, koju je povjerila sudiji Iainu Bonomyju. Nizozemske vlasti su sljedećeg dana odlučile da neće otvarati krivičnu istragu niti obaviti obdukciju. U saopćenju od 29. augusta Mehanizam je naveo da Bonomyjeva istraga traje i da su njeni detalji povjerljivi. Ni u kasnijem saopćenju, od 3. septembra, nije objavljen uzrok smrti ili zaključak istrage.
Rybar in English je, pozivajući se na preliminarne informacije, kao uzrok smrti naveo komplikacije ranijeg moždanog udara. U pregledanim saopćenjima Mehanizma nije objavljen utvrđeni medicinski uzrok smrti.
U javnom prostoru zato su istovremeno kružile najmanje tri različite stvari: dokumentovana informacija da je Mladić bio u posljednjoj fazi života, nepotvrđena tvrdnja o komplikacijama moždanog udara i politička optužba da je ubijen.
Telegram kanali ih nisu uvijek jasno razdvajali.
Ilustracija: Detektor
Kako radi mreža bez zajedničke redakcije
Online ekosistem postaje vidljiv kada se pogleda odakle su poruke dolazile i gdje su završavale.
Istok info je navečer 27. augusta s kanala Srpski Inat proslijedio poruku u kojoj je Mladić nazvan “oslobodiocem Srebrenice” i žrtvom svjetske nepravde.
Sljedećeg jutra isti kanal prenio je sadržaj s BUNKER-a. U toj poruci šutnja o smrti “srpskog heroja” predstavljena je kao znak da neko ne pripada zajednici. Nekoliko sati poslije na Istok infu pojavile su se poruke “Svi su Srbi, Ratkovi vojnici” i “Ne dozvolimo da nam djecu drugačije uče”.
BUNKER se pojavio i kao vidljivi izvor objave na kanalu BUNT je stanje duha. Rybar in English je uz tekst “General of Serbian Hearts” prikazao vezu prema Balkanaru. Time je sadržaj iz lokalnog i regionalnog kruga uveden u engleskojezični kanal s više od 79.000 pretplata.
Kanal O Srbiji po ruski proslijedio je sadržaj Serbian Heralda o parastosima održanim u Krasnodaru. BUNT je objavio poruku navijača “Zenita” iz Sankt Peterburga. Rusko Ministarstvo vanjskih poslova i Sergej Šojgu također su se pojavili u sadržaju praćenom tokom tih dana.
To ne dokazuje da su kanali djelovali po zajedničkoj naredbi.
Dokazuje da poruka nije ostajala tamo gdje je nastala.
Izraz “oslobodilac Srebrenice” prešao je sa Srpskog Inata na Istok info. Objave s kanala BUNKER ušle su u komemorativne nizove dva druga kanala. Tekst s oznakom Balkanara pojavio se pred publikom engleskojezičnog kanala Rybar. Komemoracija iz Krasnodara ušla je u ruskojezični kanal posvećen Srbiji.
Svaki takav prijenos otvara mogućnost da poruku vidi i publika drugog kanala.
Čak i kada riječi ostanu iste, poruka dobija dodatnu težinu zato što se pojavljuje na još jednom mjestu, pod još jednim nazivom i pred još jednom grupom pratilaca. Ponavljanje pritom može izgledati kao više nezavisnih potvrda, iako sadržaj ponekad potječe iz istog izvora.
Mezarje Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Foto: Detektor
“Oslobodilac Srebrenice”
Najoštriji sudar između presude i Telegram narativa stao je u dvije riječi: “Oslobodilac Srebrenice.”
Objava nije tvrdila samo da je Mladić bio dobar komandant ili da ga dio Srba smatra herojem. Promijenila je njegovu ulogu u događaju za koji je pravosnažno osuđen.
Pretresno vijeće je utvrdilo da je učestvovao u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo uklanjanje bosanskih Muslimana iz Srebrenice. Žalbeno vijeće potvrdilo je njegovu osudu za genocid, progon, istrebljenje, ubistva i prisilno premještanje povezane sa Srebrenicom.
Na Telegramu mjesto genocida postalo je mjesto oslobođenja, a pravosnažno osuđeni komandant njegov oslobodilac.
Takva zamjena nije usamljena rečenica. U drugim objavama Mladić je bio “Hristov vojnik”, stanovnik “Nebeske Srbije” i heroj čiji će se podvizi “prepričavati generacijama”.
Do 2. septembra taj je narativ proširen u trodijelni tekst historičara Miloša Kovića na Istočnom frontu. Kovićev tekst objavljen je 1. septembra i u Novom Standardu, koji je kao izvor naveo RT Balkan. Mladić je u njemu smješten među velike srpske vojskovođe, Haag je opisan kao srpsko stratište, a predaja haških optuženika povezana s Judinih 30 srebrenjaka i europskim integracijama.
U jednom dijelu teksta navedeno je da presuda nije dokazala Mladićevu odgovornost ni za jedan ratni zločin. Ta tvrdnja neposredno proturječi pravosnažnoj presudi. Tekst je istovremeno povezao Mladića, NATO, Europsku uniju, izdaju i ono što bi buduće generacije trebale pamtiti.
Smrt jednog čovjeka tako je u nekoliko dana postala priča o tome kome Srbija treba pripadati, kome ne treba vjerovati i šta djeca trebaju naučiti o ratu.
Mural Ratka Mladića u Beogradu. Foto: Detektor
Djeca nisu slučajno završila u toj priči
U pregledanim podacima nema dokaza da su djeca čitala objave, dijelila ih ili prihvatila njihove poruke. Broj pretplata ne govori koliko je među publikom bilo maloljetnika. Bez dodatnog istraživanja ne može se tvrditi da je sadržaj proizveo određeno ponašanje ili uvjerenje kod djece.
Ali djeca su izričito navedena kao oni kojima se priča mora prenijeti.
Objava Istok infa nije rekla samo da je Mladić heroj. Rekla je odraslima da ne dopuste da njihovu djecu uče drugačije.
Objava na kanalu Dejana Berića nije se zadržala na komemoraciji. Najavila je da će se Mladićevi podvizi prepričavati generacijama.
Poruka “Svi su Srbi, Ratkovi vojnici” nije opisivala prošlu vojnu jedinicu. Ona je povezala savremeni nacionalni identitet s pripadanjem Mladiću.
Djeci se, dakle, ne nudi samo odgovor na pitanje ko je bio Ratko Mladić. Nudi im se i način na koji treba procjenjivati dokaze.
U toj verziji, pravosnažna presuda može biti skraćena tako da iz nje nestane genocid.
Tvrdnja političara može stajati na mjestu utvrđenog uzroka smrti. Šutnja može postati dokaz izdaje. Nacionalna pripadnost može se vezati za prihvatanje osuđenog komandanta kao heroja.
To je mnogo više od spora o jednoj historijskoj ličnosti. To je lekcija o tome da pripadnost ima prednost nad dokazom.
Kada Hotić, čiji su muž i sin ubijeni 1995. godine, rekla je Reutersu da je pravda ostvarena onoga dana kada je Mladić osuđen na doživotni zatvor. Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, upozorio je da Mladićeva smrt ne vraća mrtve, ne uklanja masovne grobnice i ne mijenja presudu.
Pred Haškim tribunalom postupak protiv Mladića trajao je 530 sudskih dana. Uvršteno je 9.914 dokaznih predmeta. Sud je saslušao ili prihvatio iskaze 592 svjedoka, od kojih se 377 pojavilo u sudnici.
Na Telegramu je za drugu biografiju bilo potrebno mnogo manje.
Nekoliko riječi o heroju. Jedna politička optužba. Jedna presuda bez genocida. Jedan pritisak na dugme za prosljeđivanje.
I jedna rečenica o djeci.
U sudskoj presudi stoji da je Ratko Mladić kriv za genocid u Srebrenici.
U Telegram objavi stoji da je bio “oslobodilac Srebrenice”.
Između te dvije rečenice nalazi se priča koju odrasli već pripremaju za generaciju koja rata ne može da se sjeća.
Mjesec dana nakon tih objava, 27. septembra 2026., na sjevernoj tribini beogradske Marakane grupa djece istakla je transparent s imenom Ratka Mladića. Igrala se utakmica Srbije i Nizozemske. Prema objavi Telegraf Sporta uz videosnimak, djeca su skandirala ime čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici.
Nije poznato ko je toj djeci prvi pričao o Mladiću ni šta znaju o njegovoj presudi. Rata se ne mogu sjećati. Njegovo ime već znaju skandirati.
*Mirza Buljubašić je kriminolog i docent na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu. Istražuje ratne zločine, terorizam i desničarski ekstremizam.
