Nedeljko Topić, koji je svjedočio na poziv Odbrane Bože Vidovića, rekao je da se stanovništvo u njegovom selu Malešiću normalno kretalo i radilo.
“Navečer smo zbog sigurnosti stražarili između kuća. Imali smo čovjeka iz sela, Milana Radića, koji nas je organizovao”, kazao je Topić.
Prema njegovim riječima, optuženi Vidović je u to vrijeme bio u štabu koji se nalazio u Domu omladine, u centru sela, ali oni nisu imali doticaja s njim.
Na pitanje branioca Radivoja Lazarevića kazao je da se ne sjeća napada na selo Jusiće, te da mu optuženi Božo Vidović nikada nije izdao naredbu vojnog karaktera.
Potvrdio je da su u selo Malešić u maju došli rezervni oficiri Žiko Ristanović i Savo Dragojlović.
Na pitanja tužiteljice Zorice Đurđević, svjedok je objasnio da je u aprilu 1992. na nekoliko dana otišao u firmu u kojoj je radio, u Srbiju, kako bi ih obavijestio da je angažovan na ratištu. Naveo je da nije znao kakva su dešavanja bila u tom periodu u selu, niti se po povratku raspitivao o tome.
Pojasnio je i da u to vrijeme iz Malešića nije bilo prevoza, zbog čega je morao pješke otići do Kozluka, odakle su polazili autobusi. Tada je sreo optuženog Peru Radića, koji ga je povezao do Loznice. Za Radića je naveo da je bio trgovac i da je u Srbiji imao prodavnice.
Za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića 27. maja 1992. godine, s Vidovićem i Radićem su optuženi Branko Studen i Vlado Ristanović. S njima je bio optužen i Petko Tomić, koji je u međuvremenu preminuo.
Svjedok Zdravko Pantić ispričao je da je u aprilu 1992. živio u Šetićima, selu između Klise i Malešića. Poznavao je optuženog Vidovića, ali ne zna čime se bavio, osim da mu je otac držao kafanu.
O planu za iseljavanje Bošnjaka, kako je rekao, u njegovom selu ništa nisu čuli.
Nastavak suđenja zakazan je za 22. septembar.
