Prizori zločina predstavljaju fotopriču svih stratišta koja se vezuju uz genocid počinjen u Srebrenici, kao i svih logora i incidenata granatiranja i snajperskog djelovanja u Sarajevu, uz citate ključnih svjedoka koji su govorili o tim lokacijama tokom desetogodišnjeg postupka.

"Životi iza polja smrti" je zajednički projekat Memorijalnog centra Srebrenica i BIRN-a Bih tokom kojeg je snimljeno 100 svjedočanstava preživjelih svjedoka genocida. Sadržaji nastali tokom projekta dio su stalne postavke muzejskog prostora u Potočarima. Memorijalni centar i BIRN BiH ovim projektom žele povezati pojedinačna svjedočanstva s predmetima u kolekciji muzejske zbirke Memorijalnog centra koje su donirali preživjeli.

Projekat obuhvata 44 intervjua sa stanovnicima Sarajeva koji su izgubili članove porodice i preživjeli povrede tokom napada, te iskusili glad, oskudicu, promrzline, nedostatak uslova za dostojanstven život, neizvjesnost i strah, ali i ljepše trenutke koji su im pomogli da sačuvaju zdrav razum.

“Ljudi u pokretu” fokusira se na pozitivne ljudske priče o migracijama i osobama u pokretu u Bosni i Hercegovini. Partneri na projektu, mediji i novinari iz cijele države donose do sada neispričane priče o izazovima ali više od svega uspjesima migranata i izbjeglica na njihovom putu kroz Bosnu i Hercegovinu.

Stotine disciplinskih postupaka protiv policajaca otišle su u zastaru zbog proceduralnih nedostataka, a slučajevi policijskog nasilja koji su uznemirili javnost u Bosni i Hercegovini prošli su nekažnjeno ili se dugotrajni postupci još uvijek vode, pokazuje istraživanje Detektora o postupcima svih policijskih agencija u posljednjih pet godina na osnovu dokumenata i podataka koje većina njih pokušava sakriti.

Monitor medijskog vlasništva fokusira se na eksterni pluralizam, odnosno na koncentraciju medijskog vlasništva kao potencijalne prijetnje medijskom pluralizmu. Projekat, uz podršku Globalnog registra medija (GMR), nastoji da promovira transparentnost i odgovori na pitanje ko zaista kontrolira medijske sadržaje tako što: (a) daje informacije o tome ko su vlasnici najvažnijih medija iz svih sektora (televizije, radija, interneta, štampe) kao i o njihovim relevantnim političkim, ekonomskim, prijateljskim porodičnim vezama; (b) analizira potencijalni uticaj na formiranje javnog mnijenja na osnovu koncentracije publike; (e) pojašnjava zakonsku regulativu o medijskom vlasništvu i koncentraciji, kao i implementaciju regulatornih mjera zaštite.

Pitanje o ulozi Srbije u ratu u Bosni i Hercegovini, kao i tamošnjih vojnih, policijskih i političkih vođa ranih devedesetih, obrađeno je u nizu presuda izrečenih u Haagu, kao i kroz presudu po tužbi BiH protiv Srbije, ali najjasnije sudski utvrđene činjenice iznesene su ove godine – posljednjom presudom bivšim funkcionerima srbijanske Službe državne bezbjednosti Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.

Sada kada je završeno međunarodno procesuiranje, Detektor je na jednom mjestu analizirao koje su razlike između do sada izrečenih presuda, potvrđuju li one međunarodni karakter sukoba u BiH, kakav je značaj presude Stanišiću i Simatoviću, te da li se nakon nje otvaraju mogućnosti žrtvama i njihovim porodicama u Srbiji.

Indeks transparentnosti pravosuđa rezultat je istraživanja Transparency Internationala u BiH i BIRN-a BiH na osnovu odgovora pravosudnih institucija te podataka koje objavljuju na svojim internet stranicama. Sudovi i tužilaštva rangirani su ocjenama za transparentnost na osnovu posebno razvijene metodologije.

Ususret 30. godišnjici od završetka rata u Bosni i Hercegovini, BIRN BiH je kroz svoj portal Detektor napravio detaljno mapiranje svih mehanizama tranzicijske pravde i kako su oni provođeni u zemlji. Ove priče o rijetkim uspjesima i mnogobrojnim propustima služe da ukažu na ključne prioritete za BiH dok pokušava osigurati reforme potrebne za demokratizaciju društva, ali i predstavljaju svojevrsnu lekciju za zemlje poput Ukrajine koje se sada suočavaju sa sličnim posljedicama rata.

Prije tačno 30 godina, u julu 1995., počinjen je genocid u Srebrenici. Tadašnji pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) i Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) ostavili su brojne tragove nakon ubistava više od 7.000 srebreničkih muškaraca i dječaka te dokaze o protjerivanjima na desetine hiljada Bošnjaka iz zaštićene enklave. Mnogi od njih su se kasnije tokom suđenja pred Haškim tribunalom, Sudom BiH i drugim sudovima odlučili govoriti o tim danima. Činjenice koje su iznosili u sudovima danas negiraju zvaničnici i njima bliski mediji u Republici Srpskoj. Ovo je hronologija genocida ispričana riječima, naredbama i depešama počinilaca.

Mjesecima su prikupljani podaci o dobrovoljnom radu osuđenika u BiH. Otkrili smo da neki od njih zamijene zatvorsku kaznu za rad, ali taj rad nikada ne urade zbog banalne greške u sistemu.

Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma prije 30 godina prestao je rat u Bosni i Hercegovini. Ali bh. društvo se nikada nije uspjelo odmaknuti od diskriminacije i dehumanizacije koje su dovele do genocida. Zbog stalnog negiranja zločina i slavljenja počinilaca, žrtve se ne osjećaju dovoljno sigurno da se genocid ne može ponoviti, a zemlja je opet u jednoj od nekoliko predgenocidnih faza, prema definiciji američkog profesora Gregoryja Stantona.

Romi nisu bili pošteđeni niti jednog oblika ratnog zločina, ali o brojnim zločinima nad ovom manjinskom zajednicom ne samo da se ne govori u javnosti, nego nikada nisu istraženi niti procesuirani. Oduvijek na marginama društva, Romi danas nemaju povjerenje u institucije i ne žele govoriti o onome što im se dogodilo tokom rata.

Preko 65 posto presuda izrečenih za nasilje u porodici nad partnericama u zadnjih deset godina u Tuzlanskom kantonu bile su uslovne kazne zatvora. Ranije prijave žrtava ili prisustvo djece nasilju najčešće nisu uticali na visinu kazne, pokazuje istraživanje Detektora.

Bježeći od rata u Sudanu, trojica mladića preživjela su hladnoću i snijeg na bosanskohercegovačkim planinama. Ali borba za njihove udove nije završila njihovim spašavanjem. Između bolnica, procedura i različitih nadležnosti zdravstvenog sistema, vrijeme je prolazilo, a posljedice promrzlina postajale su nepovratne. Na kraju su amputacije postale jedina opcija, pretvarajući potragu za sigurnošću u priču o trajnom gubitku.