Odbrana Ličine napomenula je da je optužnica u ovom predmetu vraćana više puta na doradu i da je na kraju Vanraspravno vijeće naložilo da bude potvrđena.
“Postupak u ovom predmetu vođen je po optužnici koja nije ni trebalo da bude potvrđena… Pred nama je i dalje prazna i činjenično nejasna optužnica od koje se teško braniti”, kazala je braniteljica Tatjana Vasić.
Navela je da se optužbe protiv Ličine zasnivaju jedino na iskazu svjedoka Nurije Emrića, koji je, kako je kazala, dao sedam kontradiktornih izjava, čiji navodi nisu potkrijepljeni drugim dokazima.
Ličinu optužnica tereti da je, sa još šestoricom, izveo Nijaza i Nermina Emrića iz podruma, te da su ih tukli i odveli, od kada im se gubi trag. Vasić je navela da svjedok Nurija Emrić u prvom iskazu nije spomenuo nijednu osobu koja je izvela njegovu braću, a da je osam godina kasnije naveo deset imena. Dodala je da je Emrić navodio različita lica koja je kasnije pitao za sudbinu braće.
Prema riječima braniteljice, imajući u vidu svjedočenja o boravku Ličine na ratištu u ljeto 1992. godine, optuženi nije ni bio u Vatrogasnom domu kada su braća dovedena, a da je upitno da li je bio tu kad su odvedena.
Odbrana smatra da nije dokazano da je Ličina učestvovao u ubistvu Rasima Gorinjca, u čiji identitet nije siguran ni Emrić. Ovaj svjedok, kako je navela Vasić, u pet iskaza, kao ni na suđenju, nije spomenuo da ga je Ličina pretukao kada je pokušao da pobjegne, kao ni kada su ga poslali da opere vozilo.
“Iskazi ovog svjedoka su toliko uopšteni… Na pitanje Odbrane ko ga je tukao, kaže: ‘Pa svi oni. Bi li ti upamtila?’”, navela je braniteljica.
Kazala je da su u Vatrogasni dom dovedena lica koja su s oružjem uhapšena u Hrvatskoj i da su poslije dva mjeseca razmijenjena, a da Emrić i Nazif Račić nisu, jer ih nije htjela druga strana. Kazala je da su neki od zatočenika spominjali batine, ali ne od Vojne policije, već od vojnika koji su dolazili s linije.
Navela je da je, suprotno iskazima drugih svjedoka, Emrić negirao da je imao povlašten položaj.
“Razumljiv je njegov očaj zbog nestanka braće, ali nije razumljivo da za to okrivljuje one koji su prema njemu bili najbolji”, navela je braniteljica.
Prema njenim riječima, na desetine svjedoka nije spomenulo Ličinu, posebno ne kao nasilnika. Naglasila je da se na kontradiktornim iskazima svjedoka Emrića ne može zasnovati osuđujuća presuda, jer se ne može utvrditi koji je iskaz istinit.
Vasić je rekla da je najveći broj svjedoka izveden na opšte okolnosti i da nema opravdanja za ubistva koja su se dogodila, ali da nije bio u pitanju širok i sistematičan napad. Dodala je da Tužilaštvo nije ni izvodilo dokaze gdje je bio i šta je radio Ličina u tom periodu.
Odbrana Pilipovića takođe se osvrnula na razlike u iskazima svjedoka Emrića, koji je, kako je naveo branilac Ratko Gengo, u to vrijeme imao 16 godina.
“Ovaj svjedok ispoljava nesigurnost, njegove izjave su kontradiktorne i na njemu se ne može zasnivati osuđujuća presuda… Sračunate su da bi se optuženi kaznili”, kazao je branilac.
Napomenuo je da je Emrić izjavio da je poslije odvođenja braće saznao imena policajaca čitajući spisak. Gengo je rekao da je Pilipović prema pritvorenim postupao profesionalno i po pravilima, i da nikog samovoljno nije slao na ispitivanja.
S Ličinom i Pilipovićem, za ubistva, prisilne nestanke i nečovječna postupanja optuženi su Žarko Kalinić, Miro Bosančić te Bogdan, Žarko i Jovan Grab.
Iznošenje završnih riječi biće nastavljeno 2. jula.
