Denis Džidić, direktor BIRN BiH, kazao je kako su mediji u procesu tranzicijske pravde često ostavljeni sa strane, te da se ne smatraju ključnim akterima u tom polju. Podsjetio je kako je Evropska unija po prvi put više involvirana u procese tranzicijske pravde, što je sada postavljeno kao jedan od prioriteta.
“Mislim da postoji jedan veći prostor da se razgovara o tome, da vidimo koji su ključni izazovi, kakve strategije medijskog rada u kontekstima tranzicijske pravde trebaju biti sa mainstream medijima, kakve s javnim medijima“, rekao je Džidić, dodajući da je riječ o složenom ekosistemu izvještavanja gdje bi svaki trebao da ima svoju ulogu.
Ljiljana Siničković, predstavnica ProPeace, kazala je da su tranzicijska pravda i izgradnja mira živi procesi u kojima trebaju učestvovati i zajednica i mediji i civilno društvo.
“Samo kroz otvoren dijalog i suočavanje s prošlošću možemo graditi društvo utemeljeno na pravdi i miru kao vrijednosti“, dodala je Siničković.
Dinko Gruhonjić, novinar i vanredni profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, predstavio je rezultate Media Position Papera navodeći da su kroz ovaj izvještaj pokušali odgovoriti na pitanje šta se dešava s istinom o ratovima iz 1990-ih u javnom prostoru danas i kakva je u svemu tome uloga novinara i novinarki.
“Mediji nisu samo posrednici, niti cijevi putem kroz koju se poruka, bez ikakvih izmjena šalje od pošiljaoca, u našem slučaju imaoca političke moći ka primaocima, odnosno ka široj javnosti“, naglasio je Gruhonjić.
Ljiljana Siničković, predstavnica ProPeace i Denis Džidić, direktor BIRN BiH
Media Position Paper je rezultat više od 25 intervjua s novinarima, urednicima, ekspertima, validacionih radionica, analiza postojećih medijskih praksi. Obuhvaćene su četiri zemlje: Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Kosovo i Srbija, a pristup je bio istovremeno i nacionalni i komparativni.
Gruhonjić je istakao da se najvažniji nalaz istraživanja može svesti na to da iako su konteksti različiti problemi u regionu su strukturno isti.
“U sve četiri zemlje imamo politizaciju narativa o prošlosti, sistemsku slabost medija, dominaciju nacionalističkih interpretacija, odsustvo takozvanog konflikt-senzitivnog novinarstva… Imamo senzacionalizam umjesto analize, imamo činjenicu da su klikovi, reachovi, engagmenti važniji od sadržaja, tezu da se kultura sjećanja i suočavanja s prošlošću ‘ne prodaju’ dobro”, objasnio je Gruhonjić te dodao da je algoritam postao urednik medija.
Za BiH je Gruhonjić je između ostalog naveo da su karakteristike, prema odgovorima kolega, gotovo potpuni izostanak zajedničkog pamćenja, tri paralelna narativa, problem Zakona o stranim agentima u entitetu Republika Srpska koji direktno guši civilno društvo i slobodu medija, te obrazovni jaz jer ne postoji koordinisan nastavni plan i program .
Gruhonjić je poručio da suočavanje s prošlošću nije tehnički nego politički, društveni i vrlo emotivan proces.
Neke od preporuke iz izvještaja za regionalnu arhitekturu istine su jačanje nezavisnog novinarstva, uvođenje suočavanja s prošlošću i kulture sjećanja na kurikulume na fakultete i obuka mladih novinara.
Mediji u Srbiji, prema njegovim riječima, nisu izvještavali u presudi nekadašnjim šefovima srbijanske Službe državne bezbjednosti Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću.
“To je tema koja se ne dira, ne postoji ni murali Stanišića ili Simatovića jer je to direktan udarac Miloševićevom konceptu da Srbija nije učestvovala u ratovima”, pojasnio je Gruhonjić te dodao da je Sud za ratne zločine u Srbiji totalno obezglavljen.
Stanišići i Simatović su u Hagu osuđeni na po 15 godina zatvora zbog zločina u više opština u BiH i jednoj lokaciji u Hrvatskoj.
Saradnica na programima Centra za građansko obrazovanje Crne Gore Željka Zvicer je govorila o značaju nedavnog raskida ugovora crnogorskih institucija sa rehabilitacionim centrum “Vilina Vlas” u Višegradu.
“Nas je veoma iznenadilo, veoma brzo je Fond PIO raskinuo ugovor sa ‘Vilinom Vlasi’. (…) Iako je zvanična državna politika godinama da mi nismo učestvovali u ratovima – jesmo. Imamo ratne zločine i na svojoj teritoriji koji o tome svjedoče“, pojasnila je Zvicer.
Zvicer je kazala da je odluka Vlade Crne Gore da isplati reparaciju porodicama žrtvama deportacije dobra odluka koja je došla 30 godina kasno i da je bila uslovljena politički.
“Bio je problem koje ćemo ratne zločine i koje ćemo civilne žrtve rata obuhvatiti. (…) Mi ovim zakonom nismo obuhvatili sve. Mi za zločin deportacije u Herceg Novom nemamo konačan broj žrtava“, dodala je Zvicer.
Margareta Blažević, edukatorica iz oblasti kulture sjećanja, smatra da Hrvatska nije prošla proces, da je gora situacija u prethodnoj godini i da je nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona otvorena je ‘Pandorina kutija’.
“Nakon tog koncerta koji je prošao mirno, više nije bilo mirno. Sljedećih šest mjeseci imali smo vrlo otvorene napade na civilno društvo, na predstavnike srpske manjine“, pojasnila je Blažević.
Navela je da ima sve više simbola, murala osuđenim ratnim zločincima u raznim gradovima. Smatra da je alarmantnije da nema reakcije Evropske unije i ako je ima, da je vrlo blaga.
Lamija Grebo, novinarka BIRN BiH je rekla da nemaju sve redakcije ni mogućnosti ni resurse ni kapacitete da izvještaju o tranzicijskoj pravdi.
“Najčešće možemo da vidimo da ‘svoji izvještavaju o svojima’. Kada generalno govorimo o izvještavanju – govorimo o izvještavanju kada su u pitanju godišnjice. Vrlo selektivno, jednom posjete neku porodicu, udruženje i mjesto i više se ne vrate“, pojasnila je Grebo.
Prema njenim riječima, Detektor je specijaliziran medij za ovu temu i ima drugačiji pristup za rad sa preživjelima i porodicama žrtava koje direktno ukazuju da ih se mediji sjete samo kada je neko obilježavanje.
“Ono što mene najviše boli jeste što se te osobe stavljaju na posljednje mjesto. Mi se bavimo slavljenjem vojnih pobjeda i ogromnim stradanjem. Međutim, društvo još uvijek osjeća posljedice. Njihove i naše porodice to direktno osjećaju“, pojasnila je Grebo te dodala da se mediji najmanje bave i pitanjima nestalih osoba.
