Ovo nije prvi zabilježeni incident u kojem se skandiralo ime Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, koji je u Haagu zbog genocida i drugih ratnih zločina u Bosni i Hercegovini osuđen na doživotnu kaznu zatvora. Prije nešto manje od dva mjeseca Fudbalski savez Bosne i Hercegovine kaznio je FK “Borac“ sa 10.000 KM jedinstvene novčane kazne upravo zbog veličanje ratnih zločinaca i upotrebe pirotehničkih sredstava.
Fudbalski savez BiH nije odgovorio na upit Detektora o mogućem ponovnom kažnjavanju FK “Borac” i njegovih navijača.
Naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Hikmet Karčić za Detektor navodi da pasivnost institucija poput Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, policije i tužilaštava ima direktan efekat normalizacije ovakvih pojava.
“Kada sankcije nisu dosljedne, brze i proporcionalne, šalje se poruka da se veličanje ratnih zločinaca može ponavljati bez ozbiljnih posljedica“, pojašnjava Karčić.
Prema njegovim riječima primjer kažnjavanja kluba poput FK “Borac” Banja Luka novčanom kaznom pokazuje ograničen domet takvih mjera – one često ne djeluju preventivno, već se doživljavaju kao podnošljiv trošak.
“U nedostatku krivične odgovornosti pojedinaca i organizatora, prostor na stadionima ostaje pogodan za reprodukciju ekstremnih narativa“, kazao je Karčić.
Hikmet Karčić. Foto: Detektor
Karčić je kazao da je slavljenje osuđenih ratnih zločinaca, poput Ratka Mladića, kvalitativno opasniji fenomen od samog poricanja.
“Dok poricanje pokušava negirati utvrđene činjenice o genocidu u Srebrenici, veličanje predstavlja aktivnu afirmaciju i legitimizaciju počinjenih zločina“, dodao je on.
Navodi da je ovakvo ponašanje na stadionima teško odvojiti od šireg političkog i društvenog konteksta jer navijačke grupe često reflektuju dominantne ili tolerisane narative iz javnog prostora.
“Kada politički akteri relativiziraju presude, umanjuju zločine ili glorifikuju pojedince povezane s ratnim zločinima, to se prenosi i na ulice i stadione. Drugim riječima, stadion ne proizvodi takve poruke sam od sebe – on ih amplificira“, pojasnio je Karčić.
Predviđene sankcije Nogometnog saveza BiH
Veličanje ratnih zločinaca kažnjivo je prema Krivičnom zakonu BiH, a ranija veličanja ratnih zločinaca na stadionima kažnjavala je i disciplinska komisija Fudbalskog saveza BiH.
Prema disciplinskom pravilniku Nogometnog saveza, za sve navijače koji na utakmici pokazuju natpise i simbole koji vrijeđaju ljudsko dostojanstvo po osnovu rase, boje, nacije, religije, jezika ili počine neki drugi diskriminirajući čin ili pokazuju vidove ekstremističke ideološke propagande, klub kojeg takvi navijači podržavaju bit će kažnjen novčanom kaznom od tri to 30 hiljada maraka, te zabranom igranja od tri do pet utakmica na domaćem terenu, bez prisustva gledalaca.
Sportski novinar Oslobođenja Jasmin Talić za Detektor navodi da se klubovi mogu kazniti sa većim kaznama jer maksimalne kazne iznose i do 30.000 KM i da Disciplinska komisija Fudbalskog saveza BiH treba poštovati “slovo zakona”.
“Jako je važno napomenuti da su kazne i odluke nekad i smiješne, posebno ako su navijači klubova veličali ratne zločince ili vrijeđali državu BiH. Ne poznajem sistem rada disciplinske komisije FSBiH, ali je očigledno da se odluke donose na osnovu pritiska javnosti i objava u medijima“, dodao je Talić.
Prema njegovom mišljenju ranija kazna koju je FK “Borac“ dobio trebala je biti veća ali da je očito da se odluke donose na način da se “niko previše ne naljuti”.
“Mora se promijeniti disciplinski pravilnik u smislu da se poveća iznos novčanih kaznih. To je ponavljam ‘najbolji lijek’ da se suzbiju ovakve stvari. Možda bi to izazvalo neki kontra-efekat na startu, ali bi se vremenom svi smirili“, mišljenja je Talić.
Detektor je ranije pisao o skandiranju imena osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i od strane navijača fudbalskog kluba “Radnik”, ali i o nesankcionisanju navijača tog kluba od strane Fudbalskog saveza BiH.
Ponavljanje veličanja ratnih zločinaca bez reakcije tužilaštava
Istraživač iz Memorijalnog centra Srebrenica Edin Ikanović za Detektor je rekao da ga ove pojave na sportskim terenima ne iznenađuju jer se iz godine u godinu ponavlja kako podrška presuđenim ratnim zločincima, tako i negiranje genocida.
“Najveću podršku svemu tome vidimo kroz izjave zvaničnika koji također na možda samo drugačije načine negiraju genocid i pružaju podršku presuđenim ratnim zločincima i negiranju genocida“, dodao je Ikanović.
Edin Ikanović, Memorijalni centar Srebrenica. Foto: Detektor
U posljednjem Izvještaju o negiranju genocida Memorijalnog centra Srebrenica zabilježeno je 76 slučajeva aktivnog poricanja genocida i 21 slučaj relativizacije zločina, te po jedan slučaj podrške počiniteljima, priznavanja zločina, ali ne i genocida i trijumfalističkog diskursa.
Prema mišljenju Ikanovića, Tužilaštvo BiH osne i Hercegovine ima obavezu da reaguje po službenoj dužnosti te da su dostupni materijali i načini negiranja svima, ali da sumnja da će do toga doći jer se slučajevi ponavljaju, a Tužilaštvo BiH ne poduzima ništa.
“Da nekim slučajem Tužilaštvo i pokrene postupak, sigurno da bi to uticalo na smanjenje i da bismo u neka doba mogli da ne gledamo i ne slušamo ovakve stvari, kao što smo mogli da vidimo i kroz primjere gdje je Tužilaštvo pokrenulo i gdje imamo i prve presude za negiranje“, pojasnio je Ikanović.
Iz Tužilaštva BiH Detektoru su odgovorili da nisu zaprimili prijavu u vezi događaja veličanje ratnih zločinaca na stadionu u Banjoj Luci 26. aprila.
Sociolog Esad Bajtal navodi da su slučajevi veličanja ratnih zločinaca na tribinama podupirani iz političkih struktura i da se to dešava već 30 godina.
“Sport bi trebao biti sport. Imati svoje navijanje, strast i emociju, ali i svoj fair play na tribinama kao i na terenu. Međutim, mi vidimo da političke strukture uspijevaju diktirati način patološkog navijanja iz koga se onda izvlači politički glasovni kapital na izborima“, mišljenja je Bajtal.
Bajtal ističe da je stadion pogodan za ovakve vrste istupe jer okuplja masu koja jedna drugu poguruju i u kojoj nema odgovornosti za izrečeno. Ipak, dodaje Bajtal, oni tim načinom navijanja upropaštavaju vlastitu budućnost jer grade i uništavaju na pogrešan način društvene odnose unutar zemlje u kojoj žive, a da toga nisu ni svjesni.
“Oni rade protiv sebe, a rade za ove koji ih tako nevidljivo potpaljuju. Jer oni također nemaju pojma da neko njima manipulira. Oni nisu svjesni da su izmanipulisani“, zaključuje Bajtal.
