Zdenko Andabak, kojeg je Sud BiH oslobodio optužbi za zločine u Livnu, ispričao je da je vojna policija formirana 10. aprila 1992. godine po odluci predsjednika tzv. Herceg-Bosne, koja je poslije spuštena na livanjsku Teritorijalnu odbranu (TO). Andabak je rekao da je od 12. maja imenovan za zapovjednika satnije vojne policije na kojoj poziciji je bio do jula, a potom postaje načelnik operativne grupe.
Optuženog Muhameda Ibrahimovića je upoznao u Bugojnu u junu 1992. godine, kada se s još nekoliko osoba pridružio vojnoj policiji. Tada su se, kako je naveo, vratili u Livno, kada je optuženi imenovan za pomoćnika zapovjednika satnije vojne policije jer je bio školovano aktivno vojno lice.
“Krim služba nije postojala dok nije došao Ibrahimović. On je napravio tim i ustrojavao krim policiju. On je neposredno odgovarao zapovjedniku satnije. (…) On nikad nije mogao samostalno donositi odluke. (…) Ibrahimović je na čelu krim policije bio do kraja septembra ili početka oktobra 1992. Poslije prelazi u Drugu bojnu, do 11 mjeseca”, naveo je Andabak i dodao da su vojna policija i krim služba bile smještene u školi “Ivan Goran Kovačić”.
Svjedok je rekao da ne zna ko je donio odluku da se izvrši racija srpskog stanovništva u Livnu i da je Ibrahimović bio profesionalan te je siguran da je podnio izvještaj. Kazao je da se sjeća da je napisao vremenski period kad je počela racija i šta je urađeno, ali se ne sjeća šta je stajalo u potpisu izvještaja. Prema njegovim riječima, krim služba je ispitivala privedene ljude.
Andabak je izjavio da nije vidio povrede na osobama koje su bile zatvorene u školi, te da je postojalo vojno tužilaštvo, ali mu nije poznato jesu li dobijali rješenja o pritvoru. Poznato mu je da je vojna policija sarađivala sa vojnim tužiocem zbog krivičnih prijava zbog posjedovanja oružja, ali je rekao da ne zna je li bilo prijava zbog maltretiranja i povreda zatvorenika.
“Zapovjednik satnije je bio odgovoran za lica u školi. (…) Ja sam vidio zapisnik o ispitivanju i kaznene prijave. Nisu svi koji su dovedeni imali oružje, ali su dovedeni radi provjera. Nisam čuo je li bilo smrtnih slučajeva u školi. Oni su imali slobodu kretanja po školi, a nisu vani izlazili”, izjavio je svjedok i dodao da ne zna ko je odlučivao o puštanju zatvorenika.
Njemu je predočen iskaz iz istrage u kojem je navedeno da je Ibrahimović odlučivao o puštanju, ali je danas kazao da se ne može sjetiti i da misli da optuženi nije mogao odlučivati. U istrazi je rekao da su Ibrahimović i drugi pripadnici krim službe vršili ispitivanja zatvorenika, što je na ročištu i potvrdio.
Dodao je da je Ibrahimović sa svojim timom operativaca osmišljavao metodologiju i taktiku ispitivanja zatvorenika.
Odgovarajući na unakrsna pitanja, Andabak je rekao da nije vidio da je optuženi nekoga zlostavljao u školi. Pojasnio je da Ibrahimović kaže da će nekoga pustiti iz škole ali onda Sigurnosno–informativna služba (SIS) odlučuje hoće li udovoljiti tome.
Ibrahimović je optužen da je 1992. godine, u svojstvu načelnika krim-službe Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Livnu, počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva – zatvaranjem, mučenjem, premlaćivanjem i drugim nečovječnim postupcima prema civilima srpske nacionalnosti zatočenim u prostorijama Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić”, koja je korištena kao logor.
Svjedok Dragomir Ljuboja se prisjetio ljeta 1992. godine kada je sa roditeljima zatvoren u dvoranu Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić”, s tim da su majku odmah pustili. Naveo je da je skoro cijelo srpsko stanovništvo Livna tu zatvoreno i da su svi bili civili.
Kazao je da je tu bila vojna policija i da Ibrahimovića ne poznaje. Njemu je predočen zapisnik o prepoznavanju i kada je vidio fotografiju ispod koje je njegov potpis, svjedok je rekao da se sjeća te fotografije. Pojasnio je da se ne može sjetiti je li ga viđao u školi, ali da su drugi govorili “ne daj Bože da se dođe do njega”, zbog oštrine, batina i pristupa.
Predočen mu je zapisnik iz istrage u kojem je navedeno da je vidio da Ibrahimović policijskom palicom tuče Bogdana Radetu po leđima i da nije vidio da je još nekoga tukao. Svjedok je potvrdio ovaj dio izjave.
“Bio je ‘Zmija’. Neko je govorio da se i on predstavlja kao Ibrahimović. On i još neko se predstavljao kao Ibrahimović. U ovom strahu ne znaš ko je Ibrahimović, a ko nije. Mene i oca nije tukao (…) ‘Grof’ je preminuo, on je bio u hodniku na ulazu u dvoranu”, izjavio je svjedok.
Na upit Sudskog vijeća, Ljuboja je kazao da je Radetu tukla osoba koju je prepoznao u zapisniku o prepoznavanju kao Ibrahimovića.
Naredna ročišta u ovom predmetu su zakazana za 25. i 26. maj.
