Zaštićena svjedokinja V-32 kazala je da Garića nije poznavala i da se ne sjeća da ga je spomenula u iskazu koji joj je predočio tužilac Seid Marušić. U iskazu se navodi da je vidjela kada su Milomir Maksimović i Goran Garić izveli braću Ferhatović i počeli ih tući.
Svjedokinja je negirala da je vidjela kako Maksimović i Garić tuku Ferhatoviće, kao i da je opisala kako je Garić izgledao.
“Kako ću nekoga opisati ako ga ne znam”, kazala je V-32, svjedočeći video-vezom iz Tuzle.
Potvrdila je da je od drugih čula da su Garići opasni.
Ona je ispričala da je Gorana Garića upoznala prije mjesec, dva u prodavnici u Vlasenici, nakon što je on njenog sina pitao zašto ga spominje kad se ne poznaju. Kazala je da joj je sin rekao da ode u prodavnicu i vidi da li ga poznaje.
“Pitao me: ‘Znaš li ti mene?’ Ne znam. I stvarno ne znam'”, prisjetila se svjedokinja razgovora sa Garićem.
V-32 je kazala da je u maju 1992. iz naselja u kojem je živjela prvo odvedeno stotinjak muškaraca, među kojima njen suprug, otac i braća. Kazala je da su ih odvele komšije koje su došle u maskirnim uniformama.
“Morali su staviti ruke više glave. Otjerali su ih, jedne u zatvor, jedne u logor”, navela je svjedokinja, dodajući da su se otac i dva brata vratili uveče.
Ispričala je da je suprug bio zatvoren u policijskom pritvoru i da je išla da mu odnese odjeću i hranu. Navela je da je portir na vratima samo jedan dan dopustio da vidi muža i da je primijetila da ima povrede.
Svjedokinja je kazala da je poslije nekoliko dana i ona sa ostalim ženama i djecom morala otići u logor “Sušicu”. Izjavila je da je vidjela kada su neke ljude izvodili i udarali, kao i da su se neke žene vraćale raščupane.
Ona je potvrdila da su braću Ferhatović izveli i da se više nisu vratili, te da su pronađeni mrtvi u Mračnici (Mračni dol). Prema njenim riječima, kod logora se zaustavio autobus iz kojeg je izašao jedan muškarac sav modar i koga je pitala za supruga, a on joj je rekao da je u autobusu.
V-32 je kazala da je njen suprug jedan od 36 ubijenih u Mračnici. Navela je da je vidjela kada se rovokopač prolazio i da mu je kašika bila krvava.
Svjedokinja je rekla da nije odmah htjela da se prijavi za odlazak jer nije znala šta joj je sa suprugom, ali da je treći dan potpisala da dobrovoljno odlazi i sve ostavlja.
Gariću se sudi s Radenkom Stanićem i Miroslavom Kraljevićem za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjima, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim 1992. i 1993. godine. Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.
Na pitanja branioca Nenada Rubeža, svjedokinja je ponovila da Garića nije vidjela 1992. Kazala je da njoj i njenom sinu nije prijetio niko od Garića.
Pozivajući se na raniju izjavu, branilac Veljko Ćivša pitao je svjedokinju da li je muža posjećivala u policijskom ili pritvoru kod suda. V-32 je rekla da je to bio zatvor kod suda. Sudiji Darku Samardžiću je kazala da je misli da je portir na ulazu bio u policijskoj uniformi.
Vijeće je tužiocu ostavilo rok do kojeg treba da dogovori saslušanja preostala tri svjedoka iz inostranstva na koja se duže vrijeme čeka.
Nastavak suđenja zakazan je za 15. april.
