Vojni vještak Mustafa Polutak kazao je da je Ilijaška brigada Vojske Republike Srpske (VRS) 1992. u Čemernom rasporedila artiljersku bateriju sa četiri haubice.
“U taktičkom smislu, to je vrlo povoljan položaj kad je u pitanju obezbjeđenje jedinice”, rekao je Polutak svjedočeći na poziv Odbrane Harisa Sikire.
Pojasnio je da se radi o platou ispred kojeg su stijene tako da nisu mogli biti napadnuti s prednje strane.
Prema njegovim riječima, loša strana je što je položaj bio u blizini kuća u selu.
“Pravila su odredila da se to ne radi, da ne bi dovodili u opasnost civile”, rekao je vještak.
Pozivajući se na međunarodno ratno pravo, on je kazao da civili ne predstavljaju zaštićenu kategoriju ukoliko se nalaze u vojnom objektu ili uz vojnu jedinicu.
“Ako su se našli u toku borbenih dejstva u neposrednoj blizini, oni se više ne smatraju civilima”, rekao je Polutak.
Dodao je da su mještani morali biti angažovani kao pomoć artiljerijskoj bateriji pružanjem smještaja vojnicima i prostora za skladištenje vojne opreme, kao i organizovanjem kuhinje.
On je kazao da je su haubice sa Čemernog neselektivno djelovale po Brezi i Ilijašu s ciljem zastrašivanja civila i boraca. Rekao je da je broj civilnih žrtava bio pet puta veći nego vojnika.
Zbog toga je, kako je naveo, bilo neophodno neutralisati haubice.
“Jedini način je bila diverzantska akcija”, kazao je vještak i odbacio mogućnost da su civili bili cilj akcije.
Procijenio je da je baterijska jedinica mogla imati 50 do 60 vojnika, računajući one koji su bili zaduženi za haubice, te računarski i tim za vezu.
Polutak smatra da su zbog neopreznosti i komotnog ponašanja napadnuti otpozadi.
Pozvao se na dokument VRS-a u kojem se navodi da su haubice postavljene bez saglasnosti komande i da su prilikom njihovog uništenja ubijena 24 borca.
Za napad na Čemerno u opštini Ilijaš optuženi su Džemal Hadžić, Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad, Haris i Benjamin Sikira, Enes Durak, Mirsad, Nusret i Mirzet Bešlija. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Na pitanja tužioca Adisa Nuspahića kakav je status onih koji su se predali u akciji, Polutak je kazao da su oni pod zaštitom.
Tužioca je interesovalo na osnovu kojih dokaza tvrdi da su civili pomagali baterijskoj jedinici.
“Možete reći po mom iskustvu. Drugačije nije moglo biti”, rekao je vještak.
Pozvao se na informacije o čuvanju municije u štalama, te o hranjenju vojnika u kućama.
Suđenje se nastavlja 9. februara.
