Već mjesec dana Ferida Nišić iz Hadžića strepi od narednog ročišta na suđenju Zoranu Gašoviću pred podgoričkim Višim sudom. Kada se nedavno s još 15-ak osoba – članova porodica žrtava i preživjelih, uz pomoć opštine u kojoj živi i kako kaže sendvičima koje su uspjeli obezbijediti za puta, uputila u Podgoricu na poziv suda, nije ni slutila da će ubrzo potom sudija tražiti da napuste sudnicu dok optuženi iznese svoju odbranu.
Putovali su satima u nadi da će ispričati priču svojih najmilijih, a mnogi od njih nisu ni čuli čitanje optužnice koju je Gašović negirao.
“Mi smo neupućeni. Mi to ne znamo. Putujemo u drugu državu. Nemamo pojma. Mnogi od nas prvi put ulaze u sudnicu“, priča Ferida, tvrdeći da su bili šokirani napuštanjem sudnice i da je podrška stigla od Akcije za ljudska prava iz Crne Gore, ali ne i iz suda gdje niko nije dočekao svjedoke i oštećene niti ih uputio kako će sve izgledati i šta da očekuju.
Poučena iskustvom da svjedoci ne mogu biti u sudnici i slušati druge, ipak je ušla jer su svi dobili poziv za isti termin. Na kasnije upite zašto su pozivani ako im je rečeno da izađu i ne mogu biti svi saslušani u istom terminu, još nisu dobili odgovor. Ubuduće će svjedoke pozivati preko udruženja žrtava, ali koliko ih ima, predmet sigurno neće biti brzo završen, kaže ona.
Ferida Nišić. Foto: Detektor
Poznata činjenica je da Viši sud u Podgorici, nažalost, u pogledu infrastrukture ima veliki problem zbog malog broja sudnica i kancelarija za sudije i zaposlene, navode iz ove institucije.
“U mnogim zemljama, sudovi imaju specijalizovane službe koje pružaju podršku svjedocima, žrtvama i oštećenima, posebno u osjetljivim predmetima poput ratnih zločina. Viši sud u Podgorici je započeo implementaciju određenih mehanizma za podršku i zaštitu svjedoka, jer su te mjere ključne za efikasno procesuiranje ratnih zločina. S tim u vezi, godišnjim rasporedom poslova u ovom sudu, određen je zaposleni – kontakt osoba koji pohađa razne obuke na temu ratnih zločina i pružanja pravne, psihološke i psihosocijalne podrške žrtvama istih“, navode u odgovoru.
Znajući da je optuženi bio granični policajac, Hadžićani su, govori Ferida, tražili i policijsku pratnju, jer su mnogi od svjedoka u strahu, ali odgovor nisu dobili. Nadaju se da će je drugi put, krajem februara kad će biti opet suđenje, dobiti.
Ipak ovo je neće obeshrabriti, kaže. Put je dug, ali se ne žale jer se nadaju i da će nakon spore pravde dočekati presudu u svoju korist.
“Očekujem da neće proći bez kazne“, poručuje Ferida.
Smatra da bi svako od preživjelih i porodica žrtava bio spreman i na nižu kaznu, kada bi optuženi otkrio gdje su tijela nestalih.
Ferida kaže da je Gašović dovodio i odvodio logoraše iz zloglasne „Garaže“ i drugih objekata u Hadžićima i zlostavljao ih, te da je među njima bio njen brat, Mujo Musić. Logoraši iz Hadžića su, prema saznanjima porodica, prebačeni u kasarnu “Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici, i od tada se za njih 46 gubi svaki trag, a njihovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni.
Kaže da se sve ove godine kopalo na više lokacija, ali da su se sve informacije pokazale netačnim.
“Kad su prozvani 23. juna 1992., to je bilo jezivo meni za čuti… Kad su ih prozvali, izdvojili su ih u jednu prostoriju, tukli ih do smrti. Jer kad su preživjeli svjedoci ušli sutra u tu prostoriju, krvi je bilo, to se nije znalo koliko su koga premlaćivali. Odjeća, cipele, pertle, kaiševi, sve je bilo na jednoj hrpi”, kaže Ferida i dodaje da je njen brat tog dana imao 30 godina.
Duže od njegovog života ona ga traži i čeka pravdu.
Garaža ispod zgrade Skupštine opštine Hadžići. Foto: Mehanizam
Prema optužnici koja je potvrđena u oktobru 2025., Gašović je kao “pripadnik civilne policije bosanskih Srba”, od početka maja do sredine decembra 1992. godine na području Hadžića, u okviru šireg i sistematskog napada protiv civilnog stanovništva, učestvovao u ubistvima, silovanju, mučenju, progonu i drugim nehumanim djelima.
Ovaj predmet, odnosno istražni dosije je Tužilaštvo Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) 2023. predalo Podgorici, a Specijalno državno tužilaštvo blisko je sarađivalo s Tužilaštvom Bosne i Hercegovine u vezi sa ovim slučajem, navodi Rada Pejić-Sremac iz Ureda za informisanje MMKS.
Iz Tužilaštva u Crnoj Gori kažu da je istraga trajala šest mjeseci, a da dužina postupka pred sudom ne ovisi od njih. Iz Višeg suda u Podgorici navode da se ovi predmeti iznose pred vijeće Specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici, u kom trenutno postupa 15 sudija.
“Predaja ovih istražnih dosijea je važna prilika da crnogorske vlasti sprovedu u djelo svoju posvećenost postizanju veće pravde za ratne zločine u Crnoj Gori. Tužilaštvo Mehanizma će nastaviti da pruža pravnu podršku i nastaviće da dostavlja dokaze Specijalnom državnom tužilaštvu“, navodi Mehanizam, kao i da se saradnja ogleda kroz prenos dokaza, pomoć́ u konkretnim slučajevima, obuku i izgradnju kapaciteta.
Mehanizam je još 2019. godine dostavio Vrhovnom državnom tužilaštvu Crne Gore istražni dosije koji se tiče više od petnaest osumnjičenih. Mnoge od ovih osoba osumnjičene su za stravične zločine seksualnog nasilja, uključujući seksualno ropstvo, silovanje, mučenje, prisilnu prostituciju i trgovinu ljudima radi seksualne eksploatacije, dok su druga lica osumnjičena za mučenje i pogubljenje civila.
“Specijalno državno tužilaštvo započelo je rad na dosijeu, otvorena je preliminarna istraga i dobijene su ključne informacije za dalju obradu spisa predmeta. Specijalno državno tužilaštvo takođe je pokrenulo saradnju sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine, koje poseduje relevantne dokaze i već́ je procesuiralo povezane slučajeve. Tužilaštvo je optimistično da će se napredak u istrazi nastaviti i da će u narednom periodu biti postignut konkretan razvoj“, dodaje se u odgovoru Mehanizma, kao i da su najveći izazov u Crnoj Gori kapaciteti i resursi.
Mehanizam za međunarodne krivične sudove. Foto: Detektor
Iz Specijalnog tužilaštva u Podgorici kažu da je ovaj predmet još u fazi istrage, te ne mogu dati više informacija o njemu.
“Godišnjim rasporedom poslova Specijalnog državnog tužilaštva za tekuću godinu je određeno da dva specijalna tužioca postupaju u predmetima ratnih zločina, dok su u predmetima koji su dostavljeni od Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove postupali ili postupaju istražni timovi koje, osim specijalnog tužioca, koji je i rukovodilac tima, čine i tri službenika Specijalnog policijskog odjeljenja Uprave policije, koji su prošli odgovarajuću obuku i savjetnik u Specijalnom državnom tužilaštvu”, navodi o kapacitetima tužilac i ujedno glasnogovornik Specijalnog tužilaštva Vukas Radonjić.
Iz Višeg suda u Podgorici navode da trajanje suđenja u ovim predmetima zavisi od brojnih faktora, prije svega od složenosti konkretnog predmeta, broja okrivljenih i svjedoka kao i obima dokaznog materijala.
“Svakako da najveći izazov predstavlja organizacija glavnog pretresa, dostupnost svjedoka kao i protek vremena od izvršenja krivičnog djela. Rad na događajima od prije više decenija zahtijeva poseban oprez i temeljitost u ocjeni dokaza“, navodi u odgovoru samostalna savjetnica za odnose sa javnošću, Ivana Vukmirović.
Murat Tahirović iz Udruženja žrtava i svjedoka genocida naslućuje da je riječ o predmetima koji se tiču Istočne Bosne – uglavnom zlostavljanju na području Foče, ali nema konkretnih saznanja, kao niti predstavnici žrtava iz Foče ili Višegrada koji bi kažu vjerovatno znali da su svjedoci pozivani da budu saslušani u istrazi.
“Crna Gora se malo izdigla od ostalih u regionu. Očekujem korektnost. Sve to diriguje put ka Evropi. Oni koji su se odlučili da idu ka Evropi oni tu nemaju zamjerki, a onda kad uđu, kao Hrvatska sve ’batale’“, kaže Tahirović vjerujući da entuzijazam crnogorskog pravosuđa dolazi iz uslova za pridruživanje Evropskoj uniji.
Midheta Kaloper. Foto: Detektor
Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava rata Foča 92-95 kaže da je ohrabrena presudom Višeg suda u Podgorici koji je Slobodana Pekovića osudio na 20 godina zatvora zbog zločina počinjenih 1992.
“Ovom presudom smanjenje su sumnje u Tužilaštvo Crne Gore, nekako stvara se neko novo povjerenje. Više imam sumnje u odziv svjedoka nego što imam sumnje u Tužilaštvo“, kaže Kaloper. Dodaje da je u vrijeme rata na prostoru Foče prema izjavama svjedoka bilo Crnogoraca, pogotovo takozvanih „vikendaša“.
Prema istraživanju Centra za građansko obrazovanje (CGO), objavljenom u januaru 2025. godine, oko 40 odsto građana Crne Gore smatra da se država nije suočila sa svojom ratnom prošlošću iz devedesetih, dok 54,7 procenata vjeruje da ideologije ratnih sukoba i dalje postoje.
Istraživanje je pokazalo i da 83,4 odsto ispitanika zna šta se dogodilo u Srebrenici u julu 1995. godine, od čega 65 odsto smatra da je tamo počinjen genocid.
Bilo je i “crnogorskih zetova“ povezanih sa zločinima u Višegradu, kaže Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja „Žena žrtva rata“. Svjedocima je moguće olakšati i saslušanja putem video veze iz BiH, smatra ona.
“Ja sam išla licem u lice, ali ako ne može ili ne osjeća se sigurno, ne želi da gleda optuženog, neka se obezbjedi drugačije“, kaže Hasečić.
Bakira Hasečić. Foto: Detektor
Svjedoci iz Bosne i Hercegovine su, u predmetima u Crnoj Gori, tokom prethodnog postupka saslušani od strane nadležnih pravosudnih organa BiH, po zamolnicama za saslušanje svjedoka Specijalnog državnog tužilaštva.
Sud BiH raspolaže odgovarajućom tehničkom opremom i može omogućiti saslušanje svjedoka iz sudnica u Sarajevu putem audiovizuelne veze, što predstavlja jedan od predviđenih modaliteta međunarodne pravne pomoći u skladu sa zakonom, navode iz ove institucije.
Žrtve u BiH su prema Hasečić razočarane, zastrašene i biološki nestaju i obolijevaju.
“Ja hoću da vjerujem da je došlo vrijeme da i zemlje u regionu procesuiraju optužene za ratne zločine u BiH, jer su oni prijetnja i za Crnu Goru i za Hrvatsku i za Srbiju. (…) Žalim što kod nas u pravosuđu nema da im se sudi u odsustvu“, smatra Hasečić, poručujući “bolje igdje, nego nigdje“.
“Više nije bitna ni visina kazne, bitno je da ima pečat ratnog zločinca zbog budućih generacija“, dodaje.
Rad na predmetima ratnih zločina, koji po pravilu podrazumijevaju vođenje istraga za događaje od kojih je prošlo više decenija, je posebno težak sa gledišta prikupljanja dokaza, kako materijalnih, tako i personalnih.
“Ovo naročito kad se ima u vidu da su ti dokazi, odnosno dokazna sredstva često i na teritorijama drugih država, pa je do njih moguće doći jedino kroz strogo formalan i dugotrajan postupak međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, dok je kod personalnih dokaza posebno otežavajuće što je čest slučaj da su oštećeni i svjedoci događaja umrli ili se zbog proteka vremena više ne sjećaju svih okolnosti događaja… ne stanuju na ranije poznatim adresama prebivališta ili boravišta“, kaže tužilac Radonjić.
Viši sud u Podgorici. Foto N1
Tahirović tvrdi da svjedoka ima, što dokazuju podignute optužnice u drugim predmetima ratnih zločina pred Sudom BiH, pa i Crnom Gorom, gdje ih zna biti predloženo i po stotinu.
“Kako u tim predmetima nisu umrli svi svjedoci“, pita on.
Deset kantonalnih tužilaštava u Federaciji i šest okružnih u Republici Srpskoj tokom godine su podigli ukupno tek šest optužnica u predmetima ratnih zločina, pravdajući to činjenicom da je 30 godina nakon rata teško doći do svjedoka i dokaza. Ni Tužilaštvo BiH nije imalo bolje rezultate ove godine.
Iz Tužilaštva BiH kažu da su u dva predmeta podignute i potvrđene optužnice protiv dvojice optuženih koji se nalaze u Crnoj Gori.
“Optuženi Radulović Ranko tereti se za ratne zločine na području Kalinovika i Foče. S obzirom da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Crnoj Gori, 2024. godine podnesen je prijedlog Sudu BiH za ustupanje predmeta pravosuđu Crne Gore. Očekuje se odluka Suda BiH”, navode iz Tužilaštva BiH.
Potvrđeno je iz Suda i da je zaprimljen prijedlog Tužilaštva da se krivično gonjenje u ovom predmetu ustupi Crnoj Gori i da se po ovom aktu već postupa.
“Sud je nadležnim organima Crne Gore službenim putem uputio zahtjev za dostavljanje potrebnih informacija koje se odnose na optuženog Radulovića, te će Sud, nakon pribavljanja istih, donijeti odluku po navedenom prijedlogu Tužilaštva”, rečeno je iz Suda BiH.
Drugi optuženi Miodrag Nikačević tereti se za ratne zločine na području Foče.
“Upućen je zahtjev prema Crnoj Gori da se optuženi izjasni o krivnji. Ministarstvo pravde Crne Gore poslalo obavještenje da optuženi nije pronađen na adresi”, navode u odgovoru.
U Posebnom odjelu za ratne zločine Državnog tužilaštva BiH, u radu su dva predmeta u fazi istrage, protiv više osoba, a prema dostupnim podacima, dvojica osumnjičenih – po jedan iz svakog predmeta nalaze se u Crnoj Gori i nedostupni su pravosuđu BiH. Za saradnju sa Crnom Gorom, tvrde, dostupni su.
Sud Bosne i Hercegovine ove je godine donio 13 presuda za ratne zločine, a osim neefikasnošću, žrtve su sve više razočarane slavljenjem ratnih zločinaca i negiranjem zločina, dok mnogi optuženi eskiviraju dolazak na sud, pisao je Detektor.
Crna Gora, osim Pekovića i suđenja koje je u toku, ranijih je godina donijela presudu za zločin u Štrpcima, kao i za ubistvo porodice Klapuh.
U predmetu Klapuh očekuje se da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine procesuira Radomira Kovača i Zorana Vukovića, budući da BiH ne priznaje presudu izrečenu u Crnoj Gori u odsustvu, niti ih, kao svoje državljane, može izručiti po optužbama za ratne zločine.
Objektivno gledano, u posljednjih trideset godina veoma malo je urađeno u Crnoj Gori po pitanju krivičnog gonjenja za zločine počinjene 1990-ih, kažu iz Mehanizma.
“Danas je situacija sasvim drugačija. Po prvi put posle mnogo godina, pravda za ratne zločine se tretira kao prioritet”, navodi se u odgovoru Mehanizma.
*Ovaj tekst nastao je kao dio projekta koji implementira TRIAL International u saradnji sa Akcijom za ljudska prava iz Crne Gore.