Na konferenciji koju organizuju Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, predstavnici institucija, međunarodnih organizacija, civilnog društva, akademske zajednice i medija će u naredna dva dana razgovarati o mehanizmima pravde, negiranju genocida, ulozi obrazovanja u očuvanju sjećanja, te važnosti kolektivnog pamćenja za izgradnju povjerenja i pomirenja.
“Na globalnom nivou svjedočimo opasnom trendu rasta ekstremizma i pokušajima da se negiraju najteži ratni zločini. Zato je Srebrenica danas više od sjećanja. Ona je test međunarodne dosljednosti i spremnosti da se brane univerzalne civilizacijske vrijednosti. Bez istine i pravde u cijeloj regiji, nema trajnog mira ni stabilnosti na Zapadnom Balkanu”, rekao je Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH.
Podsjetio je na važnost usvajanja Rezolucije o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici, kojom je Generalna skupština Ujedinjenih nacija poslala jasnu poruku da istina o genocidu nije pitanje politike, nego pitanje moralne odgovornosti čovječanstva te “opomena budućim generacijama i poruka da se međunarodna zajednica mora suprotstaviti negiranju genocida”.
Munira Subašić, predsjednica Pokreta “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, istakla je kako porodice žrtava nisu zadovoljne radom Suda i Tužilaštva BiH na procesuiranju negiranja genocida, veličanja ratnih zločina i glorifikacije zločinaca.
“Mi majke nismo stale. Htjele smo cijelom svijetu da pokažemo da su naša djeca nevino ubijena. I to smo uspjele preko važnih presuda Haškog tribunala. Sud i Tužilaštvo su u BiH najodgovorniji što se genocid negira i veličaju ratni zločinci”, istakla je Subašić.
BiH je postigla važan napredak u procesuiranu genocida i ratnih zločina, ali i dalje su prisutni izazovi poput ograničene regionalne saradnje, zbog čega su brojni osumnjičeni za ratne zločine nedostupni pravosuđu u BiH. Iz Delegacije EU smatraju kako same sudske presude “ne mogu izliječiti društvo”.
„Negiranje i podjele su vidljivije. Kao i obrazovanje koje generiše podjele umjesto pomirenja. U školi se moraju učiti činjenice. Negiranje genocida i glorifikacija ratnih zločina prijete procesu pomirenja. Sjećanje na Srebrenicu se mora čuvati i zaštiti dignitet žrtava“, istakao je Luigi Soreca, šef Delegacije Evropske unije u BiH.
Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS) je istakla kako je pred tribunalom osuđeno 18 ljudi za zločine u Srebrenici, od čega sedam njih za genocid. Ona je podsjetila kako je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osnovan za vrijeme rata u BiH i prije nego što je genocid počinjen, kao i da je tada smatran eksperimentom.
„Kada se međunarodna zajednica ujedini sa žrtvama, niko nije imun od procesuiranja. Istina, pravda i budućnost su tri stvari na koje se moramo fokusirati. Rezolucija o Srebrenici pepoznala je da su sudske činjenice značajan resurs u borbi protiv revizionizma i prepoznavanja istine. Čvrsto vjerujem da moraju postati dijelom osnovnog obrazovanja“, rekla je Gatti Santana.
Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), Udruženje “Zaboravljena djeca rata” i Memorijalni centar Srebrenica objavili su Bazu sudski utvrđenih činjenica o ratu i Priručnik “Kako učiti i podučavati o ratu u Bosni i Herecegovini”, alat za obrazovanje mladih i borbu protiv negiranja i relativiziranja presuda, te izgradnju mira i međusobnog razumijevanja.
Panel: „Mehanizmi pravde i međunarodni izazovi u suočavanju prošlošću“. Foto: Detektor
Peter McCloskey, dugogodišnji tužilac Haškog tribunala, je naveo kako je saradnja žrtava iz BiH bila ključna za podizanje optužnica i suđenja. O svojim iskustvima na panelu „Mehanizmi pravde i međunarodni izazovi u suočavanju prošlošću“, govorio je kako su dolazili do dokaza i presretnutih komunikacija, koje su kasnije rezultirale osudom Ratka Mladića u tribunalu.
„Što se tiče arhiva Haškog tribunala, to je evidencija zločina. Pitanje nije samo gdje će se on nalaziti, nego kako ga poboljšati. Mislim da ga je neophodno digitalizirati, učiniti dostupnim te podatke. Znam da se neke presude nalaze samo u nekim knjigama i da nije moguće do njih doći“, rekao je McCloskey, tužilac koji je vodio predmet protiv Mladića.
Mladić, bivši komandant VRS-a, u junu 2021. godine je pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Amir Ahmić, nekadašnji oficir BiH za vezu sa Haškim tribunalom, je govorio o važnosti rada ove institucije čiji su ljudi, kako je rekao, uz žrtve koje su imale aktivan proces najzaslužniji za presude.
„U tribunalu je presuđeno političko, vojno i policijsko rukovodstvo Republike Srpske i Herceg – Bosne. Presuđena su dva udružena zločinačka poduhvata na čelu sa Slodanom Miloševićem i Fanjom Tuđanom, a osam presuda imate za međunarodni konflikt. Vi tog nemate na Sudu i Tužilaštvu BiH. Ja sam poslao imena 15 snajperista čija imena se nalaze u presudama za opsadu Sarajeva, a nema nijedne optužnice“, reko je Ahmić koji smatra da je pravo pitanje kako da zaštitimo naslijeđe Mehanizma i kako da ga implementiramo.
On je podsjetio kako su sudske presude javne, ali da je arhiv Haškog tužilaštva materijal koji ima ogromnu vrijednost, jer se u njemu nalaze podaci kako su prikupljali dokazi, donosile presude, rad obavještajnih struktura itd.
Kenneth Scott, tužilac tribunala, je naveo kako ga zabrinava što se negiraju ratni zločini i veličaju zločinci, kao i da to podriva sve ono što je učinjeno i koči pomirenje.
„Vratimo se na 1992. i 1993. godinu. Nije bilo sigurno da će bit Tribunala jer su mnogi rekli neće neće biti predmeta, da nikada nećemo doći do osude. Ali smo došli do presude i visokorangiranih Mladića, Karadžića, Prlića. Utvrdili smo da je bio uspostavlje da je bio zajednički zločinački poduhvat Beograda i Zagreba. To su utvrđene činjenice, historijska evidencija koju imamo. Ljudi se uključuju u reviziju i time se moramo pozabaviti“, istakao je Scott.
Trideset godina od masovnih ubistava, ukupno 54 osobe osuđene su za genocid i druge zločine u Srebrenici na 781 godinu zatvora. Ali suđenja je sve manje, kao i dovoljno kvalitetnih dokaza, dok broj nedostupnih raste, ranije je pisao Detektor.
