Sadmir Alibegović koji je na Manjači proveo šest mjeseci do decembra 1992., za Detektor navodi da je početak raspuštanja bila nada da će i ostali napustiti logor.
“Do izlaska nismo bili sigurni da li ćemo izaći jer se svakog momenta moglo okrenuti”, navodi Alibegović, dodajući da su ih s prvim izlaskom upoznali pripadnici Crvenog križa.
Prema Alibegovićevim riječima, predstavnici Crvenog križa su upoznali logoraše da izlazi određen broj starijih i mlađih osoba.
“Neopisivo je to osjećanje, ali po izlasku nas je čekao 1001 problem – gdje nam je porodica, šta je bilo s porodicom”, kaže Alibegović koji je svoj izlazak doživio kao zračak svjetlosti iz mraka gdje je dotad bio.
On memorijalizaciju smatra dužnošću preživjelih, navodeći da se historija mora prenijeti i na mlađe naraštaje.
Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša u BiH, navodi da će se u subotu učesnici okupiti na mjestu bivšeg logora i položiti cvijeće.
“Vrlo je bitno da održimo kontinuitet podsjećanja, pamćenja i izvlačenja određenih zaključaka. Mi svoju misiju kao savez i logoraši ispunjavamo”, kaže Omerović, dodajući da će se nakon obilaska logora “Manjača” posjetiti masovna grobnica, jama “Bunarevi”.
Prema Detektorovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica, srpske vlasti su sredinom maja 1992. osnovale logor na planini Manjača nedaleko od Banje Luke, u kojem su držani gotovo isključivo civili Bošnjaci i Hrvati, uglavnom s područja Kozarca i Sanske doline. Logor je vodila vojska, a zatočenike je većinom dovodila policija.
Od juna do novembra ili decembra 1992., prema haškim presudama, više zatočenika u logoru “Manjača“ preminulo je od posljedica batinjanja ili sporadičnih ubistava, vršenih od strane stražara u logoru, koji su bili pripadnici vojske ili policije. Zatočenici su primoravani da obavljaju teške fizičke poslove.
Logor “Manjača” je zatvoren tek sredinom decembra 1992. Neki zatočenici su pod pokroviteljstvom Crvenog krsta prebačeni u Hrvatsku, neki su premješteni u logor “Batković” u Bijeljini, a neki pušteni na slobodu.
Savez logoraša podnio je i zahtjev gradonačelniku Banje Luke, Drašku Stanivukoviću, za saglasnost za postavljanje spomen-ploče u krugu bivšeg logora.
Omerović je za Detektor kazao da ovo nije prvi put, ali da nikad nije odgovoreno na zahtjeve za podizanje spomen-ploče.
Alibegovića ne iznenađuje izostanak odgovora. On kaže da su u Republici Srpskoj svakodnevne negativne izjave i pozicije i opozicije.
“Nadamo se da će doći do nekih promjena, ali se nadam i pošto tehnologija napreduje, da ćemo putem mobilne tehnologije uspjeti obilježiti sva mjesta”, kaže Alibegović.
