Selma Dedić imala je tri godine kada je njen otac Ekrem Bilić odveden u grupi muškaraca iz šume u pravcu škole u Grabovici, gdje je posljednji put viđen. Ona je s majkom odvedena na slobodnu teritoriju u Travnik.
“Imao je 27 godina i nas dvoje rođene djece, a mama je bila trudna kada je on nestao, tako da je sestru rodila u izbjeglištvu”, počinje Selma svoju priču za Detektor.
Oca nije upamtila, a sve što zna o njegovoj sudbini jesu priče koje je čula od majke i drugih ljudi koji su pretrpjeli istu sudbinu kao i njena porodica.
“Ono što ja znam iz priča jeste da su oni krenuli preko šuma, da su ih sačekali u Grabovici, uhvatili, zatvorili u tu školu. Navodno su ih mučili, pobili, zapalili i kasnije raznijeli te ostatke ko zna gdje”, dodaje Selma.
Sudbina oca još uvijek joj nije poznata, kao ni njegovih posmrtnih ostataka, koji do danas nisu pronađeni. Njen san je da jednog dana svoju djecu može odvesti na mezarje na kojem bi bio ukopan njen otac.
“Nakon svih godina, logično je da je mrtav, ali voljeli bismo da nađemo te neke posmrtne ostatke, da možemo otići na mezar, da ga ukopamo i da imamo gdje proučiti Fatihu”, navodi Selma.
Duže od deceniju, preživjeli i porodice se početkom novembra, maršem nazvanim “Tihi hod za veliku bol”, sjećaju više od 150 osoba ubijenih u selu Grabovica, na području Kotor-Varoši. Marširanjem od Karaule kod Travnika od subote, 1. novembra, do sela Večići u Kotor-Varoši, svi oni prisjećaju se članova porodice koji su na toj trasi nestali prije 33 godine, pokušavajući da dođu na, za njih, sigurnu teritoriju.
Jedan od organizatora obilježavanja godišnjice zločina u Grabovici, Izudin Botić i sam je, kao osmogodišnjak, 1992. izbjegao iz rodnih Večića, kroz šumu, do slobode. Njegov otac Ferid jedan je od nestalih nakon zločina u Grabovici.
Za Botića obilježavanje godišnjice predstavlja priliku da mlađe generacije uče o svojoj historiji, a ove godine prvi put su se odlučili i posjetiti školu u Grabovici, u kojoj su članovi njihovih porodica zarobljeni.
“Na tom mjestu, prema svjedočenjima, desio se pokolj tih ljudi. To su, ustvari, bili ratni zarobljenici, bilo je žena i djece. Određeni broj je pušten ranije, a nakon toga je uslijedila egzekucija i 3. novembar je datum kada su nestali”, kaže Botić za Detektor.
Prema informacijama koje je dobio kroz vrijeme, ali i suđenja za zločine u Kotor-Varoši, kaže kako su u ubistvima zarobljenika iz škole u Grabovici na različitim lokacijama učestvovali mještani, vojska i policija.
“Selo Grabovica nama je jedino mjesto za koje znamo da su se desila ubistva naših najmilijih i smatramo da bi na tom mjestu trebalo organizirati prigodne posjete, ali i napraviti neko spomen-obilježje”, dodaje Botić.
Najava da će prvi put porodice žrtava pokušati posjetiti školu u Grabovici izazvala je brojne reakcije lokalnog stanovništva i boračkih organizacija, koji smatraju da ovakva posjeta izaziva međunacionalne tenzije. Nakon prijave za održavanje ovog okupljanja Policijskoj stanici Kotor-Varoš, organizatorima je uručeno rješenje kojim im se zabranjuje posjeta Grabovici.
Grabovica kod Kotor-Varoši. Foto: BIRN BiH
U policijskom rješenju navedeno je da skup zabranjuju zbog brojnih negativnih reakcija na terenu, što bi utjecalo na trenutno stanje sigurnosti na području općine Kotor-Varoš.
“S obzirom da postoji stvarna i realna opasnost da bi održavanjem navedenog javnog skupa bila ugrožena sigurnost ljudi i imovine ili bi došlo do ozbiljne opasnosti od nasilja ili do narušavanja javnog reda i mira u većem obimu”, zvanično je pojašnjenje policije zbog kojeg je skup zabranjen.
Načelnik Kotor-Varoši Zdenko Sakan, obraćajući se novinarima, kazao je kako u ovoj općini nema nijednog međunacionalnog incidenta, zbog čega im nije potreban skup koji grupa Bošnjaka planira 3. novembra.
“Treba voditi računa o tome da ne radimo ono što može proizvesti nove tenzije i to Kotor-Varošu ne treba”, naveo je Sakan.
Reagirao je i predsjednik lokalne boračke organizacije Miladin Savanović, koji ovaj skup vidi kao provokaciju. U izjavama za nekoliko medija on je tražio da nadležne institucije zabrane ovaj skup, a dodao je da članovi boračkih organizacija najavljuju kontramiting.
“Mi ne želimo tenzije, ali mnogi borci, članovi porodica poginulih boraca kažu da će oni napraviti kontramiting ukoliko se dozvoli održavanje ovog skupa”, dodao je Savanović za Provjereno.
Svoje komentare uputili su i iz političke partije DEMOS, čiji općinski odbor je zatražio zabranu ovog skupa, tvrdeći da je to pokušaj destabilizacije Kotor-Varoši, a reagovalo je i Udruženje veterana “Garda Panteri” iz Bijeljine, koje je osudilo “pokušaje provokacije srpskog naroda od pojedinih muslimanskih udruženja”.
Botić, s druge strane, navodi kako su porodice žrtava željele da se na dostojanstven način obilježi mjesto stradanja njihovih najmilijih, te da njihov cilj nisu nikakve tenzije ili provokacije, za koje ih optužuju.
“Ne mogu ja provocirati. Ubije ti neko oca, ili brata, ili sina, i ja dođem i provociram nekog što dođem i kažem: ‘Ovdje je on ubijen, želim da položim cvijeće.’ Ako je to provokacija, onda smo mi kao društvo stvarno na niskom nivou”, dodaje Botić.
On navodi i kako je zabrana okupljanja bila svojevrstan nastavak zločina prema Bošnjacima Kotor-Varoši, kao i čin koji bi obeshrabrio povratak u ovu općinu. Zasad, dozvolu od policije u Kotor-Varoši nisu dobili, ali se nadaju da će njihovi zahtjevi za osiguranje skupa biti ispunjeni.
Umjesto provokacija, Botić navodi kako je cilj da ove godine organiziraju predavanja u kojima će biti izučavani ratni zločini i stradanje Bošnjaka, kao i sjećanje na članove porodica za kojima još tragaju.
Ekshumacija posmrtnih ostataka u Kotor-Varoši. Foto: Tužilaštvo BiH
Selma do danas nikada nije posjetila mjesto na kojem je njen otac posljednji put viđen.
“Ja sam samo čula za to mjesto Grabovica. Iz nekog straha, nikad se nisam usudila ni otići tamo, ali bih voljela. Teško je i pomisliti na to, ali bih voljela otići na to mjesto i da na njemu bude izgrađen spomenik ubijenim, jer tu je veliki zločin napravljen”, zaključuje Selma.
Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), na ovom području traga se za još 243 nestale osobe.
“Do sada su identificirani i porodici predati posmrtni ostaci 159 žrtava”, navodi Emza Fazlić, glasnogovornica INO-a BiH.
U haškim presudama utvrđeno je da su srpske vojne snage početkom novembra 1992. godine u šumi zarobile grupu od 200 ljudi, koji su sprovedeni u školu u Grabovici. Tu su razdvojeni muškarci od oko 50 žena i djece, koji su poslani konvojima. U presudi Radoslavu Brđaninu, osuđenom na 30 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti u BiH, navodi se da se “još ni danas ne zna šta se desilo s muškarcima koji su ostali u školi u Grabovici” i da se Pretresno vijeće uvjerilo da su svi ubijeni, iako nije pronađeno nijedno tijelo.
Posljednja presuda za zločine u ovom gradu izrečena je 25. juna 2024. godine, kada su Duško Vujičić i Duško Maksimović pravosnažno osuđeni na ukupno sedam i po godina zatvora za zločine počinjene tokom 1992. na području Kotor-Varoši. Savo Tepić i Ilija Kurušić u ovom predmetu su oslobođeni optužbi.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) – u presudama nekadašnjem predsjedniku Skupštine Republike Srpske Momčilu Krajišniku, bivšem političkom vođi Autonomne regije Krajina (ARK) Radoslavu Brđaninu i nekadašnjem komandantu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću – utvrdio je kako je početkom oktobra 1992. “mali džep oko sela Večići, u kojem su Muslimani bili u većini, bilo jedino područje opštine Kotor-Varoš koje nije bilo pod kontrolom VRS-a”.
Osim ubistava oko 150 ljudi, haškim presudama su konstatirani i drugi zločini u Kotor-Varoši, odnosno ubistva u samom gradu i kod bolnice, zatim u Vrbanjcima, Hanifićima i Čirkićima, zatočavanje civila i njihovo raseljavanje te granatiranje naselja.
Osim Krajišnika i Brđanina, koji su u međuvremenu preminuli, te Mladića, zbog ratnih zločina počinjenih na području Kotor-Varoši osuđeni su Bosiljko i Ostoja Marković, kojima je izrečeno po deset godina zatvora zbog silovanja maloljetnice, dok su u drugom predmetu Ljubiša Vranješ i Mladen Milić osuđeni na po sedam godina.
Pred Sudom BiH traju postupci protiv Boška Peulića, Slobodana Župljanina, Manojla Tepića, Janka Trivića i Nedeljka Đekanovića te Zdravka Samardžije, kao i postupak protiv Danka Kajkuta.
Zbog zdravstvenog stanja optuženih, trenutno su u fazi mirovanja postupci protiv Dragoslava Bojića i Radojka Keverovića.
Pred Okružnim sudom u Banjoj Luci za zločin nad nesrpskim stanovništvom Kotor-Varoši osuđeni su Mirko Božić na četiri goodine, te Ranko Stojanović i Radovan Zec na po tri godine zatvora.
