Odbrana je u završnoj riječi kazala da je vojni pritvor u Herama imao upravnika, ali da je Tužilaštvo to potpuno zanemarilo.
“Uloga upravnika jedna je od ključnih karika za utvrđivanje odgovornosti”, kazala je braniteljica Vasvija Vidović.
Ona je analizirala dokaze za dvije tačke optužnice koje Ramića terete u svojstvu pomoćnika komandanta za bezbjednost za zločine nad ratnim zarobljenicima – jedne grupe koja je bila pritvorena krajem 1992. i druge u periodu od 21. do 26. januara 1993. Prema optužnici, dva zarobljenika su ubijena.
“Tužilaštvo nije dokazalo da su smrti posljedica činjenja odnosno nečinjenja vojnih policajaca navodno podređenih Ćamilu Ramiću”, naglasila je Vidović.
Ona je napomenula da su svjedoci govorili da su zarobljenike tukle i druge osobe koje nisu pripadale Vojnoj policiji, kao što su mještani i neki s položaja. Dodala je da je komandir Vojne policije Emil Kos posvjedočio da je nadređene obavijestio da je jedan od zatočenika umro prirodnom smrću, jer je tako informisan. Okolnosti smrti drugog zatočenika, kako je kazala, ostale su nerazjašnjene.
Vidović je odbacila kao nedokazane tvrdnje da je Ramić bio nadređen pripadnicima Vojne policije, da je imao efektivnu kontrolu i da je bio odgovoran za zarobljenike. Ona je navela da, prema pravilima, pomoćnik komandanta za bezbjednost rukovodi Vojnom policijom u stručnom pogledu, ali da im naredbe izdaje komandant.
“Nijedna naredba za privođenje i pritvaranje nije izdata od Ćamila Ramića”, kazala je braniteljica, dodajući da su Kos i drugi svjedoci potvrdili da su dobijali naredbe od komandanta Višegradske brigade Ahmeta Sejdića.
Prema njenim riječima, sprovodni list, čiji je jedan od potpisnika Ramić, bio je samo proslijeđen od više komande i njime se ne dokazuje efektivna kontrola optuženog nad Vojnom policijom.
Vidović je podsjetila na iskaze svjedoka da je Sejdić zabranjivao da se tuku zarobljenici, reagovao kada im je bila skinuta obuća te ih pitao da li im nešto treba. Braniteljica smatra da to pokazuje da je znao za stanje zarobljenika i da je on imao efektivnu kontrolu.
Odbrana je ukazala na dokaze da je Ramić teško ranjen 22. avgusta 1992. i da je početkom naredne godine otišao na liječenje. Vidović je navela da je Tužilaštvo zanemarilo ove dokaze koji ukazuju da je i u februaru 1993. Ramić bio na poštedi.
“Sve i da je bio nadređen Vojnoj policiji, a nije, on nije mogao kontrolisati a kamoli imati efektivnu kontrolu zbog ovih ozbiljnih povreda”, navela je braniteljica.
S obzirom da Tužilaštvo nije dokazalo nijedan element odnosa nadređeni-podređeni, kako je kazala Vidović, Odbrana isključivo predlaže oslobađajuću presudu.
Braniteljica je u završnoj riječi ocijenila da je bačena sumnja na objektivnost istrage u ovom predmetu, te podsjetila šta su svjedoci govorili o načinu na koji su ispitivani.
Ramić je optužen s Himzom Selimovićem i Ramizom Mićivodom za zločine počinjene od 1992. do 1994. nad zarobljenicima na području Goražda i Višegrada. S njima se sudi i Mehmedu Dobrači, kome su na teret stavljeni zločini nad zarobljenicima i civilima počinjeni 1995. na području Rogatice i Goražda.
Iznošenje završnih riječi nastavlja se 28. jula.