Zorica Kerkez kazala je da je živjela u selu Rašinovac u opštini Bosanski Petrovac do polovine avgusta 1995., kada je izbjegla s djetetom zbog granatiranja Hrvatske vojske. Navela je da je njen otac Milan Draganovac, koji je bio 1926. godište, živio u Risovcu.
“Otac je bio u Risovcu do 14. septembra 1995., kada je naišao Peti korpus i ubio mog oca”, kazala je svjedokinja.
Ona je navela da je 1999. bila identifikacija posmrtnih ostataka i da joj je rečeno da je otac ubijen iz vatrenog oružja i spaljen, kao i kuća i pomoćni objekti.
Odbrane su prigovorile da stradanje Milana Draganovca nije obuhvaćeno optužnicom. Tužiteljica Vedrana Mijović je kazala da su u optužnici identifikovane i neidentifikovane žrtve. Kako je navela, svjedočenje se odnosi na žrtve iz masovne grobnice kod motela u Bosanskom Petrovcu i da su neki premještani, te da nije bilo moguće utvrditi gdje je koja žrtva stradala. Tužiteljica Marijana Čobović je navela da se u optužnici izdvajaju imena nekih od žrtava.
“Ovo objašnjenje je neprihvatljivo, jer je svjedokinja svoga oca našla 1999. Tužiteljstvo, kad je pisalo optužbu, imalo je sve podatke”, kazao je branilac Asim Crnalić.
Svjedokinja Kerkez je na pitanja Crnalića kazala da selo u kojem je živio njen otac nije bilo granatirano. Na pitanje kako zna da su njenog oca ubili pripadnici Petog korpusa određenog dana, svjedokinja je kazala da zna iz priča ljudi koji su se vraćali poslije rata i kazali da je naišao Peti korpus.
Braniteljici Mirni Avdibegović je potvrdila da je od vještaka dobila dokumentaciju u kojoj je navedeno da je ubijen iz vatrenog oružja, te da je spremna da je dostavi.
Za zločine na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, sudi se bivšem komandantu i pripadnicima Petog korpusa Armije BiH – Atifu Dudakoviću, Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Edinu Domazetu, Ejubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću.
Svjedok Ninoslav Jarić kazao je da je njegova baka Dragica Jarić pronađena u porodičnoj grobnici u Medenom Polju, a da mu je otac Nikola nestao.
On je rekao da je bio prisutan na identifikaciji bake kada su iz Komisije za traženje nestalih rekli da je bila plitko zakopana i naopačke. Takođe je saznao da je utvrđeno da je u nju pucano.
“Pred kraj rata ona je bila nepokretna i otac je bio s njom, brinuo se o njoj”, kazao je Jarić.
On je kazao da njegov otac nikad nije pronađen i da se vodi kao civilna žrtva rata. Naveo je da je otac na početku rata bio vojno angažovan, a da je ubrzo oslobođen i je bio u radnoj obavezi.
Ročištu nije prisustvovao optuženi Alešević jer, kako je navela predsjedavajuća Vijeća Željka Marenić, nije dovezen iz zatvora u Bihaću zbog greške Sudske policije. Sudija je razdvojila postupak protiv optuženog, navodeći da bi bilo nedopustivo da se ročište odgađa s obzirom na broj optuženih i branioca, kao i na svjedoke koji su pristupili. Alešević će biti pozvan na nastavak suđenja koji je zakazan za 5. maj.
- Grad: Bosanska Krupa
- Grad: Bosanski Petrovac
- Grad: Ključ
- Grad: Sanski Most
- Lice: Alešević Muharem
- Lice: Balagić Husein
- Lice: Domazet Edin
- Lice: Dudaković Atif
- Lice: Konježić Ejub
- Lice: Mujić Said
- Lice: Muratović Fatmir
- Lice: Nadarević Ibrahim
- Lice: Šabić Sanel
- Lice: Salihagić Safet
- Lice: Šiljedić Ibrahim
- Lice: Solaković Samir
- Lice: Zjakić Adis
- Lice: Zlojić Redžep
- Predmet: Dudaković i drugi
- Ratni zločini
- Sud Bosne i Hercegovine
