Ilija Mišković je ispričao da je vojska formirana prije Uskrsa, odnosno dvije bojne koje su bile u sastavu 106. brigade.
“U šestom mjesecu su formirane četiri bojne. Dolazilo je do pomjeranja zona odgovornosti. Ja sam bio vojnik Prve satnije Druge bojne, a krajem petog mjeseca zapovjednik desetine. Lociran sam bio na glavnom putu između Matića i Čović Polja“, rekao je Mišković.
Nedićeva braniteljica Lejla Čović prezentirala je svjedoku mapu na kojoj je Mišković, pokazujući teritoriju, rekao da su Druga i Treća bojna u zoni odgovornosti bile razgraničene u Matićima.
“Zona odgovornosti Druge bojne se smanjivala, jer smo imali dosta ranjenih i poginulih“, rekao je svjedok.
On je rekao da je nakon pada Broda u desetom mjesecu 1992. linija razgraničenja pomjerena, te da su u tom periodu radili na kopanju i utvrđivanju rovova. Mišković je kazao da su rovove kopali vojnici i radni vod koji je brojao 50 ljudi, a koji nisu bili osposobljeni za borbena dejstva. Naveo je da je većina srpskog stanovništva do 15. aprila izašla iz Orašja.
Na pitanje braniteljice Čović o funkciji Nedića, Mišković je rekao da je on bio dozapovjednik, a od desetog mjeseca i zapovjednik Druge bojne.
Tužiocu Milanku Kajganiću je svjedok odgovorio da mu je Nedić bio nadređeni i da mu je svakodnevno podnosio izvještaje o stanju na liniji, borbenim djelovanjima, broju ranjenih i poginulih. Rekao je da je komanda Druge bojne bila izmještena u Bukovoj Gredi u privatnoj kući. Mišković je rekao da su u desetom mjesecu bile nove linije odbrane, ali da ih “nisu kopali Srbi”, nego vojska i radni vod.
Kajganić je prezentirao dokument putem kojeg od komande 106. brigade zapovjednik traži 50 Srba za kopanje rovova, od čega 20 za Matiće. Mišković je rekao da nikada nije vidio ovaj dokument, te da ostaje kod tvrdnje da Srbi nikada nisu kopali rovove, kao ni nisu ginuli.
Iz Odbrane Marka Dominkovića su pitali da li su ikada dobili zapovijed za napad, na šta je Mišković odgovorio da nisu. Na dodatno pitanje braniteljice Čović, svjedok je pojasnio da je jedan dio teritorije Matića bio u odgovornosti Treće bojne u oktobru 1992. godine.
Nedić je optužen sa Đurom Matuzovićem, Ivom Oršolićem, Markom Dominkovićem, Markom Blažanovićem, Matom i Antom Živkovićem, Stjepom Đurićem i Mirkom Jurićem za progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim nečovječnim radnjama počinjenim u Orašju.
Svjedok Anto Oršolić je rekao da je u Tolisi, gdje živi, bilo napeto 1992. i da su 17. aprila dobili informaciju da su Srbi okupirali Šamac, te da bi se trebali organizovati i braniti.
“Nama u Tolisi su ljudi koji su bili zaduženi za odbranu rekli da treba da izađemo na rubne dijelove i spriječimo eskalaciju. Dobio sam upute kao zapovjednik voda da idem u selo Bok“, ispričao je svjedok, navodeći da je bio pripadnik Prve bojne.
Oršolić je rekao da je ovo selo jednim dijelom bilo u nadležnosti Prve, a jednim u nadležnosti Druge bojne 106. brigade, te da je on bio na crti razgraničenja. Naveo je da su bila određena pomjeranja prema selu Obodovcu u kojem su živjeli Srbi, te da su se u desetom mjesecu pomjerali prema zoni odgovornosti Druge bojne, gdje su vojnici sami kopali rovove.
“Vidio sam uniformisane osobe, vojnike na dužnosti“, rekao je Oršolić.
Na pitanje tužioca Kajganića, svjedok je rekao da su se vodovi na liniji mijenjali 24 sata, te da je njegov vod bio u dodiru sa Drugom bojnom. Na pitanje da li je 106. brigada imala Vojnu policiju, svjedok je rekao da je čuo kako je jedan vojnik njima predat nakon što je pripit pravio probleme. Na tvrdnju tužioca da su na kopanje rovova dovođeni Srbi koji su bili zatvoreni, svjedok je rekao da mu to nije poznato.
Suđenje se nastavlja 26. marta.
