Emir Kemljen rekao je da je s porodicom bio u školi u Trnopolju. Jedno veče, kako je ispričao, dok je razgovarao s bratom, došla su tri vojnika, među kojima izvjesni Mladen, te su odveli njegovog brata u kotlovnicu škole. Kazao je da su sve prisutne u toj prostoriji prebili, a da je on otišao u učionicu i iščekivao hoće li se brat vratiti.
“Došao je sav krvav, na lijevoj strani na grudnom košu bio mu je urezan krst i tragovi po glavi od udaraca”, kazao je svjedok u sudnici i dodao da je bratu sedam dana trebalo da dođe sebi.
Rekao je da je njegov brat imao posljedice od batina koje je dobio u logoru, te da je prvi moždani udar dobio kada su napustili logor i otišli za Njemačku, kao i da je imao problema s bubrezima.
“Na kraju je podlegao usljed moždanog udara, nakon dva dana”, kazao je svjedok.
Ispričao je da je objavljeno u logoru da će doći autobus koji vozi u Travnik i da je Slavku Puhaliću platio 200 KM za njega i brata. Rekao je da ipak nisu ušli u autobus jer je vidio da nešto nije uredu kada su ljude istjerivali iz autobusa.
“Bio sam upravu, sutradan su javili da je na Korićanskim stijenama bio masakr”, kazao je svjedok.
U unakrsnom ispitivanju Odbrani prvooptuženog svjedok je objasnio da je njegova porodica otišla u Travnik, a da su on i brat ostali. Na pitanje advokata Bojana Stojanovića zbog čega nije bilo sigurno da uđu u autobus, a porodica je otišla, svjedok je rekao da su stradali muškarci.
Naveo je da je u logoru proveo četiri mjeseca i deset dana.
Odbrani prvooptuženog objasnio je da je po novac išao do kuće s vatrogascima, koji bi uzimali procenat, i potvrdio da u njegovom prisustvu nije niko ubijen i maltretiran u Trnopolju.
Prvooptuženom Slavku Puhaliću svjedok je kazao da ga nije poznavao ranije, i da je u logoru saznao ime i prezime, i zanimanje, te da mu se čini da je on bio zamjenik u logoru i da ga je viđao.
Odbrani drugooptuženog svjedok je potvrdio da ranije, u iskazu 2016. godine, nije spominjao plaćanje Slavku Puhaliću i događaj na Korićanskim stijenama.
Svjedoku je predočen spisak za mobilizaciju u Kozarcu, gdje se pod rednim brojem 59. nalazi njegovo ime i prezime i potpis, uz napomenu da je stari vodnik prve klase. Svjedok je potvrdio svoj potpis i rekao da je poslije odbio da bude dio toga.
Puhalić, Dragan Škrbić i Rajko Damjanović optuženi su za zločin protiv čovječnosti. Na teret su im stavljena mučenja, zlostavljanja i ubistva nesrpskih civila u “Trnopolju”. Prema optužnici, Puhalić je bio zamjenik upravnika, a Škrbić i Damjanović stražari.
Šefket Karupović ispričao je da je bio u logoru u Omarskoj, gdje je kao posljedica udaranja ostao gluh i bez jednog uha, te da je svjedočio premlaćivanju drugih ljudi koji se nisu vratili u logor.
Kazao je da je iz Omarske prebačen u Trnopolje, gdje proveo deset dana među 1.000 ljudi.
“Mi smo htjeli da putujemo preko Korićanskih stijena i dalje”, rekao je svjedok.
Ispričao je da je vojska organizovala kamione koji su išli u pravcu Korićanskih stijena, te da su stajali nekoliko puta i da su ljude “skidali s kamiona”. Rekao je da su na Korićanskim stijenama ljudi ležali uz put, s rukama na potiljku.
“Mi smo išli samo da bježimo odatle. Onda su se začuli rafali. Poslije smo saznali da je to sve pobijeno”, kazao je svjedok.
Odbrani prvooptuženog svjedok je potvrdio da ga u Trnopolju niko nije ni tukao ni maltretirao.
Advokatu Siniši Dakiću rekao je da je na Korićanskim stijenama bilo vojnih uniformi.
Suđenje se nastavlja 11. marta.
