Samir Redžić je posvjedočio kako je mobilisan u Prvu teočansku brigadu, čiji je komandant bio Dževad Avdičević. Prisjetio se da je prebačen u Vojnu policiju, kojom je komandovao Izet Ikanović.
Dodao je da je sjedište Vojne policije bilo u Teočaku, u Krstacu, ali da je ispostava bila i u Herama, u prizemlju jedne kuće. Naveo je da je u Herama osim Vojne policije bila i komanda brigade, logistika te kuhinja i sanitet.
Nakon što mu je Tužilaštvo predočilo dio iz izjave u kojoj je kazao da je Ikanović bio odgovoran za kompletan sastav Vojne policije, a da je njemu neposredno pretpostavljeni bio Avdičević, svjedok je izjavio kako je normalno da je Avdičević bio komandant, ali da ne zna ko je bio između Avdičevića i Ikanovića.
Izjavio je da mu je poznato da je u prostorijama u kojima je bila Vojna policija u Herama, bio i ratni zarobljenik Budo. Nakon što mu je predočen dio iz izjave, svjedok je potvrdio kako je čuo da je u rejonu Ban Brda zarobljen Budimir Jovanović, koji je bio iz neke specijalne jedinice.
Dodao je kako ga je čuvala Vojna policija u momentu dok je Ikanović bio komandir. Izjavio je da ga je vidio jedne prilike iz znatiželje kroz vrata s rešetkama, kada je, s još dvojicom ili trojicom, ušao na sprat.
“Normalan čovjek, kao i svi ostali, bio u SMB odijelu. Obrijan je bio, nije imao bradu. Još jednom sam ga poslije vidio, slučajno sam prolazio tuda, da li je prošlo dva, tri, četiri mjeseca, pred jesen je možda bilo. Opet sam se našao s Gegom i on je otišao sa mnom, vidio sam ga opet, sjedio je na krevetu, malo je teže ustao, bio je dosta mršaviji nego taj prvi put”, rekao je Redžić te dodao da nije imao vidljive tragove mučenja.
Tužiteljica Zorica Đurđević mu je predočila izjavu u kojoj je kazao kako je bio jako mršav, generalno u jako lošem stanju, te da se na njemu moglo jasno vidjeti da je bio mučen, da nije imao snage pričati i da je “soba smrdila na urin i izmet”, na šta je svjedok rekao da jeste to izjavio.
Redžić je kazao kako je poslije čuo da je: “Budo završio svoje”, da je ubijen i da je to uradio neki Subašić. Svjedok je rekao da se ne sjeća izjave o tome kako je čuo da je strijeljanje bilo javno i da je mnogo ljudi u Herama bilo prisutno.
Kazao je kako je čuo da su, osim Budimira, bili neki Đed i Rajo, koji je “valjda ubijen zajedno s Budom”. Dodao je da je Rajo bio u pomoćnom objektu te da je Đeda vidio par puta.
Đurđević mu je pročitala dio iz izjave u kojoj je rekao da je u to vrijeme komandir bio Ikanović, koji je bio upoznat sa svim detaljima, na šta je svjedok kazao da je komandir bio upoznat sa svim radnjama Vojne policije, ali da ubistva nije počinio vojni policajac.
Redžić je izjavio da je jedne prilike prisustvovao razmjenama u Kamenolomu, ali da se ne može sjetiti tačnog datuma niti ko je tada razmijenjen.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je rekao kako ima osam razreda osnovne škole, da se u zapisniku ne nalaze njegove formulacije te da bi mu bilo potrebno par sati da pročita izjavu dužine od oko deset stranica.
Potvrdio je da je ispitivan do 19, a ne do 17 sati, kako se to navodi u zapisniku. Negirao je da je vidio mučenje ili tragove povreda te je negirao da je čuo kako je, osim Suada Subašića, ubistvo možda počinio Senad Kitovnica.
Tužilaštvo je navelo da je svjedok potpisao zapisnik te da nije imao primjedbi.
Dževad Avdičević, Ahmed Hadžajlić i Izet Ikanović optuženi su za zlostavljanje trojice zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske u Rastošnici, kao i strijeljanje dvojice po prijekom sudu.
Bahrija Ikanović je potvrdio da je od početka 1993. prebačen u Vojnu policiju, čiji je komandir bio Senad Kitovnica, a potom Omer Bubić, pa Izet Ikanović.
Pojasnio je da je u prostorijama Vojne policije na spratu bila prostorija za zadržavanje. Nakon što mu je Tužilaštvo pročitalo dio iz izjave, svjedok je potvrdio kako mu je poznato da je Budimir Jovanović zarobljen, ali da se ne može sjetiti ko ga je doveo. Dodao je kako se sjeća da je bio tučen, jer je on to vidio.
Negirao je da je Jovanović ostao do zime 1994. te pojasnio da je on prekomandovan 1993. godine. Prisjetio se da je jedne prilike jedan pijani vojnik pokušao pretući Jovanovića, ali da ga je on spriječio.
Ikanović je kazao kako on nije izjavio da je krajem 1993. imao informaciju da su mnogi ulazili i da su ga tukli. Potvrdio je kako je čuo da je Jovanović strijeljan u Herama, u blizini ambulante, od jedne osobe “koja je bila poremećena”.
Svjedok je potvrdio i izjavu u kojoj je rekao kako nije čuo ko je izdao naredbu za strijeljanje, ali ako bi se išlo nekim redoslijedom starješina, da bi to mogao biti komandant brigade ili zamjenik. Dodao je kako to nije mogao biti Avdičević jer je u tom periodu proveo 40 dana u zemunici zbog ratnih dejstava.
Sudu je kazao da mu tužilac jeste čitao zapisnik, ali da ne zna je li mu sve pročitano.
Avdičevićev branilac Ifet Feraget uložio je prigovore zakonitosti i autentičnosti nakon što je Tužilaštvo uvelo zapisnike o saslušanju svjedoka Redžića i Ikanovića.
Suđenje se nastavlja 12. februara.
