Stanić i ostali: Pretresi i izvođenje mještana Alihodžića

Muhamed Alihodžić je kazao da je 1992. imao 13 godina, da je s porodicom živio u selu Alihodžići i da je krajem aprila Jugoslovenska narodna armija zauzela Vlasenicu.

Nekoliko dana nakon toga, rekao je, naoružana vojna formacija iz Vlasenice je došla u Alihodžiće i megafonima tražila da se preda naoružanje. Svjedok je kazao da u njegovom mjestu nije bilo naoružanih stanovnika i da im je naređeno da izađu iz kuće kako bi se izvršio pretres te da se to ponovilo još jednom u maju.

Alihodžić je ispričao da je 22. juna ponovno došla vojska, a među njima je prepoznao Simu Stupara, da su ih iz kuća odveli do jezera, gdje je bio civilni kamion. Nabrojao je da su među izvedenim bili njegovi roditelji, brat, djed i nena, te komšije, među kojima su bili žene i djeca, a da su vojnici prepoznali da nedostaju Šahim i Omer Alihodžić.

“Oni su znali ko smo mi”, rekao je Alihodžić i dodao da su iz kolone izveli supruge dvojice koji nedostaju, te da je Šahim kasnije pronađen.

Svjedok je kazao da su potom odvedeni u logor “Sušica”, gdje su ispitani. Ujutro je, rekao je svjedok, među zatvorenicima bio žamor, te ih je stražar upozorio da šute, a kad nisu prestali, pucao je u zid. Kazao je da je tog dana sa ženama i djecom odveden iz logora.

Uz podsjećanje tužioca Seida Marušića, svjedok je potvrdio da je čuo da su neke djevojke odvođene i silovane.

Alihodžić je svjedočio na suđenju Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću, optuženima za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine. Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.

Stanićevom braniocu Veljku Ćivši svjedok je potvrdio da su Alihodžići udaljeni tri kilometra od Vlasenice i da je u njima živjelo u potpunosti bošnjačko stanovništvo, te da u tom periodu niko nije bio pripadnik Armije Bosne i Hercegovine. Rekao je da Simu Stupara poznaje jer im je bio komšija iz mjesta udaljenog oko kilometar.

Ćivša ga je upitao zašto u ranijem saslušanju nije spominjao pucanj, na šta je svjedok kazao da vjerovatno za to nije bio pitan.

Simo Stupar je ranije zbog zločina u Vlasenici osuđen na 12 godina zatvora, ali je prije pravosnažnosti presude postao nedostupan.

Na pitanje Kraljevićevog branioca Slobodana Cvijetića, svjedok je rekao da nije primijetio da se izbjeglo srpsko stanovništvo naseljavalo blizu njegovog kraja, te je rekao da nisu imali problem s transportom do logora.

Prije saslušanja svjedoka, postupak je ponovo krenuo ispočetka, s obzirom na to da je prošlo više od 30 dana od prethodnog ročišta.

Na pitanje predsjedavajuće Sudskog vijeća Enide Hadžiomerović, branilac Ćivša je kazao da je, prema zakonu, obavezno kretanje suđenja ispočetka i da se svi dokazi moraju ponovo izvesti jer je došlo do izmjene člana Vijeća.

Tužilac Marušić je rekao da ne bi postavljao pitanja dosad saslušanim svjedocima te da bi ponovno pozivanje na Sud za njih bilo traumatično. I član Sudskog vijeća Dragan Vukajlović je kazao da ne bi imao pitanja za svjedoke, te je Sud donio rješenje da se svjedoci neće ponovo saslušavati.

Predsjednica Hadžiomerović je navela da su na ranijim ročištima preslušavani iskazi dosad saslušanih svjedoka, a branilac Ćivša je rekao da se Odbrane nisu izjasnile o preslušavanju, niti dale saglasnost za to.

Suđenje se nastavlja 12. februara.