Peulić i ostali: Tuča do iznemoglosti

Irfan Vrević je ispričao da je bio predsjednik Suda za prekršaje u Kotor-Varoši i da su ga specijalci u ljeto 1992. godine odveli u pilanu, gdje je zateko punu salu Bošnjaka, od kojih je većinu poznavao.

U prostorijama pilane, kako je rekao svjedok putem videolinka iz Norveške, bio je ispitivan. Pojasnio je da su mu prilikom ispitivanja tražili da navede bar 20 ljudi u njegovom mjestu Šiprage koji su imali naoružanje.

Vrević je kazao da se u jednom trenutku pojavio i Zdravko Samardžija, koji je naredio da ga prestanu ispitivati, a da je potom odveden do stanice policije. Samardžiji se sudi u drugom predmetu koji se vodi u Sudu BiH za zločine na području Kotor-Varoši.

U policijskoj stanici svjedok je, kako je naveo, bio ispitivan i zatvoren, a u večernjim satima je jedna osoba izvedena iz prostorije u kojoj su bili, te se čuo jauk i da je ta osoba bila tučena.

“Onda se čulo: ‘Sljedeći’, i bili smo tučeni čitavu noć. To je bilo udaranje puškom, nogom, stolicom…”, rekao je svjedok i dodao da je on bio tučen po svim dijelovima tijela izuzev glave.

Kako se prisjetio, doveden je i “jedan katolik s dva dječaka”, za koje je čuo da su imali 11 i 12 godina. Vrević je kazao da su “djecu išamarali, a oca tukli i za njegovu i za redu djece”.

“Zadnju moju noć bila je tuča do iznemoglosti. Na sve moguće načine”, rekao je i dodao da su mu u više navrata u usta stavljali cijev pištolja, a da je u stanici bio sedam dana.

U sudnici je zavrnuo rukave i pokazao povrede koje je zadobio od razbijene pivske flaše kojom su ga rezali po rukama.

“To je neizbrisivo. To kad god pogledam, vraća me u to vrijeme”, kazao je Vrević, koji je dodao da je odveden kući nakon što mu je Samardžija rekao da može ići.

Kazao je da poznaje Savu Tepića, jer je bio s njim u đačkom domu u Banjaluci prije rata, te da je bio načelnik stanice, ali da ga nije viđao tu dok je bio zatvoren. Tepić je u drugom predmetu pravosnažno oslobođen optužbi za zločine počinjene u Kotor-Varoši.

Svjedok je rekao da mu je Slobodan Župljanin bio cimer u đačkom domu i da ga je posljednji put u Šipragama vidio 1991. godine, ali da je čuo njegov glas dok je bio zatvoren u policijskoj stanici. Pojasnio je da Župljanina tada nije vidio, ali mu je prepoznao glas dok je ispred stanice “galamio na svog vojnika”.

Vrević nije mogao precizirati datum rušenja džamije u Šipragama, ali je kazao da je nakon toga u mjesto došao Nedeljko Đekanović, i “taj Trivić, da pregovaraju s narodom”.

“Rečeno je da će nam dozvoliti da se iselimo mirnim putem, ali da imovinu ostavimo vlastima Republike Srpske”, kazao je i dodao kako je Trivić rekao mještanima da imaju malo vremena da se isele, a vojno sposobni muškarci još manje vremena. Svjedok je naglasio da ne poznaje Trivića, ali da se on predstavio kao komandant.

Vrević je, kako je naveo, Šiprage napustio u julu 1993. godine.

Boško Peulić, Slobodan Župljanin, ManojloTepić, Janko Trivić i Nedeljko Đekanović su optuženi za učešće u progonu bošnjačkog i hrvatskog stanovništva na području Kotor-Varoši – ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.

Prema optužnici, Peulić je bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske, Župljanin komandant Drugog bataljona 22. brigade, Trivić komandant te brigade, Tepić komandant Teritorijalne odbrane Kotor-Varoš, a Đekanović predsjednik Opštine.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je naveo da je džamija u Šipragama srušena oko tri sedmice prije njegovog odlaska.

Odbrana Trivića je rekla da u iskazu iz 2007. godine svjedok nije spominjao sastanak, na šta je Tužilaštvo kazalo da to nije tačno. Vrević nije mogao Odbrani potvrditi da su rušenje džamije i sastanak održani istog dana.

Suđenje će se nastaviti 1. novembra.