Suđenje

Hadžić i ostali: Vojnici razoružani pa izrešetani u Čemernom

12. Septembra 2024.16:11
Svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetili su se napada na Čemerno 10. juna 1992. u opštini Ilijaš, te stradanja civila i strijeljanja vojnika.

Teufik Turudić (lijevo). Foto BIRN BiH

Momir Šikuljak je, svjedočeći video-vezom iz Beograda, kazao da je bio rezervni kapetan i zadužen da obučava mještane sela kako da rukuju oružjem. On je naveo da su pet do šest dana prije napada došli iz komande na Nišićima i uputili ga u Čemerno, gdje su “utvrđeni elementi za odbranu“.

“Haubice su bile dovezene“, rekao je Šikuljak.

Prema njegovim riječima, u Čemernom nije bilo više od 20-ak vojnika iz Okruglice i Kunosića. Kako je naveo, znao je da će biti napad jer je primijetio kretanje neprijatelja.

Ispričao je da je s još nekima boravio u kući Dragana Damjanovića kada je rano ujutro počela pucnjava.

“Nije bilo mogućnosti za dejstva. Rekao sam im da uđu u sobu i poliježu, jer je sve rešetalo“, prisjetio se Šikuljak.

On je kazao da su oni koji su ih napali u šumi našli jednog iz grupe vojnika koji su boravili u novoj kući Damjanovića i da su ga doveli da kaže gdje su ostali.

“Tražili su da se ljudi predaju, vidio sam kad su ga doveli i kad su se predali, ljudi su razoružani“, rekao je svjedok.

Dodao je da su vojnici poskidani i “izrešetani“ rafalima ispred kuće. On i drugi iz stare kuće, kako je ispričao, kasnije su pretrčali do stijena i usput je vidio tijela ubijenih vojnika.

Za zločine u Čemernom u opštini Ilijaš optuženi su Džemal Hadžić, Teufik Turudić, Džemal Smolo, Senad, Haris i Benjamin Sikira, Enes Durak, Mirsad, Nusret i Mirzet Bešlija, te Nehru Ganić. Prema optužnici, oni su 10. juna 1992. napali Čemerno – pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine – što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Na pitanja Odbrana, Šikuljak je negirao da je bio komandant i da su vojnici iz nove kuće prvi zapucali. Branilac Izeta Baždarevića sugerisao je da svjedok nije mogao vidjeti kroz prozor šta se dešava pred novom kućom.

“Možete tvrditi šta hoćete. Ako išta znate, morate znati da su dva prozora okrenuta prema novoj kući“, rekao je Šikuljak.

Svjedok je negirao da su civili iz sela učestvovali u logistici. Braniocu Ifetu Feragetu je kazao da su hranu spremali u novoj kući i da im je pomagala jedna žena, a da su namirnice nabavljali od seljaka.

On se nije složio s braniocem da je u Čemernom bilo 40 do 50 vojnika, kao i da je on bio zadužen za odbranu mjesta, te da su u selu bili zakloni i iskopani rovovi. Kazao je da su za tih nekoliko dana haubice dejstvovale četiri do pet puta, ali da on nije bio zadužen za njih.

Jovo Trivković kazao je da je s porodicom bio u posjeti majci u Čemernom, kada se dogodio napad. Kazao je da su bili na položaju radi osmatranja, te da je otišao u podrum da se pobrine za porodicu.

Naveo je da je bilo paljenja i da mu je u sjećanju ostala rika stoke iz štala. Ispričao je kako su trčali prema stijenama i pećinama.

“Prvo su ubijali, onda su stavljali neke naprave zapaljujuće, to bukne za deset minuta“, prisjetio se Trivković.

Svjedok je rekao da je poslije u selu vidio tijela rođaka Milenka Trivkovića i njegove porodice, kao i izbjeglica koje su bile kod njega, a nešto dalje tijela još dvije mještanke.

On je naveo da u njegovom dijelu sela niko nije pružao otpor, a da je moguće da jest u dijelu gdje su bili položaji.

“Ne znam koliko je bilo vojske, nisam bio tamo. Od kuda znam da li je bila obostrana vatra“, rekao je svjedok na pitanja branioca Senada Pizovića.

Potvrdio je da je čuo da će biti napad.

Suđenje se nastavlja 19. septembra.

Marija Taušan