Paravac i ostali: “Više se nećete vidjeti”

Mustafa Nukičić kazao je da je bio u rezervnom sastavu policije u Grapskoj. Naveo je da je putem prolazilo dosta vojske i da je situacija bila neizvjesna. U selu su, kako je rekao, držali straže. Bilo je 20-ak rezervnih policajaca, kao i muškaraca koji su imali lično oružje ili lovačke puške.

Nukičić je kazao da je nekoliko porodica iz susjednog sela Čivčije došlo u Grapsku. Kako je čuo, bili su predali oružje, nakon čega je uslijedio pretres, u kojem je jedno lice ubijeno.

On je dodao da je od mještana Grapske zatraženo da predaju oružje, ali da to nisu učinili. Ispričao je da su 9. maja 1992. godine dva autobusa sa ženama i djecom krenula iz Grapske, ali da su vraćeni.

Istog dana, kako je naveo, Muratović zvani Ćiro zaustavio je vozilo sa vojnim licima, koje je zadržao. Svjedok je izjavio da ne zna koji se događaj prvi desio i ko je uslovljavao čije puštanje.

“Desetog maja, oko deset-jedanaest sati, krenulo je granatiranje. Jedna je pogodila moju kuću… Padaju oko džamije, masa kuća je gorjela”, prisjetio se Nukičić.

Rekao je da je više od 20 mještana stradalo, bilo je ranjenih, a neki su podlegli. Naređeno im je da idu za Kostajnicu i pratila ih je vojska. Naveo je da su kod Doma kulture odvojili žene i djecu, koji su odvezeni autobusima, a oko 300 muškaraca su postrojili.

Nakon boravka u školi i vojnim barakama u Barama, kako je kazao, njih 20-ak koji su imali oružje prevezeno je u zatvor “Spreča” u Doboju.

On se prisjetio kako su 24. maja ušla dvojica vojnika i rekli da izaberu jednog za strijeljanje. Nakratko su izašli i vratili se, pitajući ih da li su izabrali. Potom su izdvojili pet momaka, kao i njegovog brata Safeta.

“Kažu: ‘Hajd’, izljubite se, više se nećete vidjeti’”, prisjetio se Nukičić i dodao da za njih više nikad ništa nisu čuli. Čuo je da su tada odveli još trojicu iz druge prostorije.

Kako je ispričao, dešavalo se da vojnici ulaze i udare ih nogom ili rukom. Kazao je da se nakon “početnih” mjeseci situacija popravila, posebno poslije dolaska “Crvenog krsta”.

“Kasnije nas nisu maltretirali. Vojnici bi nas i štitili kad bismo išli na rad”, rekao je svjedok, dodavši da im je zadatak bio da “čiste bijelu tehniku i slažu je u skladište”.

Naveo je da je protiv njega vođen i postupak zbog oružane pobune.

Tužilac Džermin Pašić podsjetio je svjedoka na iskaz iz 2004. godine, čijih se svih detalja Nukičić nije mogao sjetiti. Kazao je da je ta izjava malo “nakićena” i da stoje izrazi koje on ne upotrebljava.

Potvrdio je da je Šaban Ibraković iz Čivčija izvođen nekoliko večeri i da je “vraćan izubijan”. Potvrdio je i da je 24. januara 1993. izveden mladić Kitić i da su čuli udaranje i psovke, te da je sljedeće jutro preminuo.

Svjedok je rekao da je iz Doboja u martu 1993. godine prebačen u Tunjice kod Banjaluke, odakle je pušten 28. aprila.

On je svjedočio na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću, optuženim da su u periodu od početka maja 1992. do kraja 1993. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu protiv civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva.

Na teret su im stavljeni napadi vojske, policije i paravojnih formacija, prilikom kojih su civili ubijani i zarobljavani te odvođeni u logore, kao i progon stanovništva s područja Doboja i Teslića.

Prema optužnici, Paravac je bio predsjednik Kriznog štaba, Bjelošević načelnik Centra službi bezbjednosti (CSB) Doboj, a Savić njegov zamjenik.

Na pitanje Bjeloševićevog branioca Miodraga Stojanovića, Nukičić je kazao da mještanima Grapske do 10. maja nije bilo zabranjeno da napuštaju selo. Poznato mu je da je jedna naoružana grupa krenula u izviđanje i da je zarobljena. O švercu oružja nije mogao ništa reći.

Nastavak suđenja je 12. novembra.