Avdičević i ostali: Bez informacija o zarobljenicima i razmjenama

Salih Malkić kazao je da je bio komandant Operativne grupe 4 i član komisije koja je imala zadatak da sagleda gotovost jedinica u Teočačkoj brigadi Armije Bosne i Hercegovine. Kazao je da je brigada bila podijeljena na dva dijela – polovina vojnika bila je uz Dževada Avdičevića, dok je druga polovina bila uz Bakira Mešića. Dodao je da je sjedište brigade bilo pored jezera Snježnica na području općine Sapna.

Svjedok je rekao je da nije dobio nikakvu informaciju o ratnim zarobljenicima, te je negativno odgovorio na pitanje Tužilaštva da li je znao za postupanje prema ratnim zarobljenicima.

“Sigurno jesam poslije rata, a kad tačno, to ne znam. Znam da je Kahrimanović bio zadužen za razmjene, a to se mene nije ticalo”, odgovorio je svjedok na pitanje tužiteljice Zorice Đurđević da li je znao za razmjenu ratnih zarobljenika.

Tužiteljica je pročitala zapisnik iz istrage u kome je izjavio kako je čuo da je bilo zarobljavanje u teočačkom kraju i za formiranje “prijekog suda”, ali da je to bila priča “čula-kazala”. Svjedok je u sudnici odgovorio da su sve to “kafanske priče”.

Objasnio je da je Istureno komandno mjesto (IKM) imalo zadatak da izvede borbena dejstva te da se odredi gdje će biti raspoređeno, i da ono treba imati komandanta, zamjenika i lokacijski je određeno.

Dževad Avdičević je optužen da je u mjestu Rastošnica, zaselak Here u opštini Sapna, u napuštenim srpskim kućama – gdje se nalazilo komandno mjesto Prve teočanske brigade – formirao improvizirani zatočenički objekat u kojem su od maja 1993. do februara 1994. godine bila zatvorena tri zarobljena pripadnika Vojske Republike Srpske. Na teret mu je stavljeno da je ratne zarobljenike skrivao i nije ih predao nadležnim organima, te je nastojao dobiti otkupninu od porodice jednog od zarobljenih. On je optužen s Ahmedom Hadžajlićem i Izetom Ikanovićem koji su imali komandne pozicije u Armiji BiH na području Teočaka i Kalesije, da su sredinom decembra 1993. donijeli odluku o strijeljanju ratnih zarobljenika.

Prema optužnici, Avdičević je kasnije tražio da se organizira razmjena, te je u februaru razmijenjen jedan zarobljenik i tijelo jednog od ubijenih, dok je tijelo drugog skrivano do jula 1994.

Avdičevićev branilac Ifet Feraget je prigovorio na pitanja tužiteljice.

“Niste učestvovali u razmjeni, a niste bili u prilici to da znate”, kazao je Feraget svjedoku i dodao da su nesporne činjenice da su obavljene razmjene ratnih zarobljenika, ali da se trebaju dokazati datumi razmjena.

Sljedeće suđenje biće 11. septembra.