Godišnjica strijeljanja žrtava iz Ahatovića i žive lomače u Višegradu

Elvir Jahić je imao 19 godina kada je preživio strijeljanje u Sokolini kod Srednjeg i za Detektor se prisjeća događaja u kojem je ubijeno 48 osoba i za šta još niko nije procesuiran.

Jahić je bio jedan od 56 osoba iz logora “Mali hangar“ kojima je, nakon vožnje autobusom do Vogošćanske petlje, naređeno da legnu glava okrenutih ka podu. Tako su odvezeni do Sokoline, gdje je autobus zaustavljen a iz njega su, prema sjećanju Elvira, izašli vozač i oružana pratnja. Onda je uslijedila kanonada, kaže on.

“Eksplozije, projektili, desetak ručnih bombi i na stotine ispaljenih metaka. Ja sam dobio metak u predio kičme. Oni su onda otišli – oružana pratnja i prateća vozila. To je ostavilo prostora preživjelima da izađu iz autobusa i odu u šumu, gdje su satima lutali dok nisu našli spas u selima Ravne, Komar i Vukasovići“, prisjeća se Elvir.

Izgubio je osjećaj u nogama i nije mogao otići dalje od obližnjeg potoka, odakle je vidio kako se vojnici vraćaju i počinju pucati na preživjele koji su ostali u autobusu.

“To je trajalo nekoliko minuta. Oni su onda otišli u vozilu zastava, boje slonove kosti. Vratio sam se do autobusa, gdje sam proveo nekoliko sati, nakon čega su me pronašli ljudi iz sela jer su im preživjeli prepričali šta se desilo. Oni su me našli i još dvojicu i zbrinuli nas. Raskomadana tijela ubijenih su ukopali u grobnicu u selu Ravne, a 1996. su ekshumirani i ukopani u harem džamije u Ahatovićima“, kaže Jahić.

Direktni počinioci ovog zločina nisu procesuirani.

Ubistva u autobusu samo su dio niza zločina koji se desio 1992. godine građanima sarajevskog prigradskog naselja Ahatovići i okoline. Nakon pada naselja, priča Jahić, počela su ubistva, progoni, pljačke, paljenje i odvođenje u logore.

“Oko 600 osoba je odvedeno u logore, a blizu 90 osoba je na različitim lokacijama ubijeno, uključujući i Sokolinu“, navodi Jahić.

Prema Bazi sudskih utvrđenih činjenica koju je Detektor ranije objavio, srpske snage su krajem maja 1992. počele napad na Ahatoviće, čije je stanovništvo zarobljeno i protjerano, dok je nekoliko ranjenih i zarobljenih ubijeno, a gotovo sve kuće u ovom mjestu opljačkane, oštećene ili razorene. Haška vijeća su konstatovala i da je oko 50 zatočenika iz kasarne “Rajlovac” odvezeno autobusom u Sokolinu kod Srednjeg, te ubijeno ručnim bombama i automatskim oružjem.

Istog dana je godišnjica zločina u kojem je u kući Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, zapaljeno oko 70 bošnjačkih civila, uglavnom iz sela Koritnik. Pripadnici paravojne formacije “Osvetnici”, na čelu s Milanom i Sredojem Lukićem, zapalili su žive civile, većinom žene i djecu.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjetilo je da je najmlađa žrtva imala svega dva dana, kao i da se sličan zločin desio i dvije sedmice nakon Pionirske ulice – kada je približan broj civila zapaljen u kući Mehe Aljića u naselju Bikavac.

Zbog živih lomača u Pionirskoj ulici i Bikavcu, Haški tribunal je na doživotni zatvor osudio Milana Lukića, a Sredoje Lukić je osuđen na 27 godina, dok je Sud Bosne i Hercegovine kaznu od 20 godina zatvora izrekao Radomiru Šušnjaru.