Kadrić i ostali: Vozili ga pored traktora kao balvan

Milorad Kovač ispričao je kako je rat njega i porodicu zatekao u Gradu kod Visokog. Kazao je da je 26. juna došla muslimanska vojska i odvela njega, suprugu, oca i majku, koji su bili poznih godina, u kasarnu “Ahmet Fetahagić”.

Rekao je da vojnici prilikom odvođenja iz kuće nisu ništa tražili od njih, a od naoružanja je imao lični pištolj i očevu lovačku pušku, s dozvolama.

Kako je kazao, na početku kad su dovedeni bili su skupa muškarci i žene, pa je kasnije došlo do razdvajanja.

“Onda je počelo ispitivanje kod Hamzić Asima u njegovoj kancelariji. Mene je ispitivao za oružje (…) udarao me po svim dijelovima tijela”, kazao je svjedok, dodajući da su se poznavali prije rata.

Svjedok je rekao da su u kancelariji tada bili i Mrčo Halilović, Čengić i Murtić Amir. Naveo je da su ga udarali drškama od lopate i krampe i da su se oni svi izredali više puta. Opisao je da su udarci bili takvi da se od njih skoro onesvijestio.

Kovač je kazao da Hajrudina Halilovića zvanog Mrčo nije lično poznavao, ali je izjavio da ga nikad neće zaboraviti.

Za optuženog Miralema Čengića rekao je da ga zna jer su bili radne kolege, dok je za Amira Murtića rekao da ga je znao iz viđenja.

Ispričao je kako je išao na udaranje kod Hamzića, te dodao da ga je preuzeo Mrčo Halilović. Kazao je da ga je početkom jula 1992. Mrčo odveo u njegovu kuću da traži naoružanje.

“Tjerao me da kopam zemlju rukama, ja sam bio zavezan špagom tako da nisam mogao”, kazao je svjedok pa dodao da je poslije odveden pred obližnju vikendicu, gdje su ga udarali Mrčo i Hamzić.

Kovač je posvjedočio da su mu izvjesni Mirsad Subaša i Halilović, koji su sjeli u traktor, vezali ruke na mrtvi čvor i kazali da, ako bude trčao, ima šansu, u suprotnom će mu “samo ruke doći do kasarne”.

“Ja sam bio na zemlji, on me vozio kao otpad, kao balvan, kao drvo”, kazao je Kovač i dodao da ni sam ne zna kako je preživio.

Rekao je da je upravnik Zijad Kadrić doveo doktora. Kazao je da se protivio da ide u dom zdravlja jer ga je, naveo je, i tamo čekalo udaranje.

“U tom logoru ostajem do aprila 1993.”, kazao je svjedok.

Hamzić, Halilović, Kadrić, Čengić, Murtić i Samir Selimović optuženi su za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u prostorijama Policijske stanice Visoko, Teritorijalne odbrane Gračanica te u zatočeničkom objektu-logoru koji se nalazio u kasarni “Ahmet Fetahagić”.

Na upit Izeta Baždarevića, branioca Zijada Kadrića, da li je imao automatsku pušku s mecima, svjedok je kazao da je bio u rezervi i da ta puška nije bila u kući nego na kraju imanja.

Kazao je da nije mu nije poznato da je u njegovom selu pronađena određena količina naoružanja i sanitetskog materijala.

Nastavak suđenja je 26. jula.