Peković: Saznanje o ubistvu člana porodice

Šefedin Pezo, svjedočeći videolinkom iz Suda Bosne i Hercegovine, ispričao je da optuženog Slobodana Ćurčića, koji je promijenio prezime u Peković, zna “vrlo dobro”.

Svjedok je kazao da su 21. ili 22. aprila 1992. dobili ultimatum da predaju naoružanje – što je stanovništvo Huma i uradilo. Rekao je da im je garantovana bezbjednost.

Opisao je kako se 8. juna prikradao da vidi grupu vojnika koja je bila u blizini njegove kuće.

“Tu sam vidio Slobodana Ćurčića. On je imao maskirnu uniformu i pušku M-72. Imao je ručni raketni bacač, zolju. Oni su imali sredstvo za komunikaciju i mitraljez”, ispričao je svjedok.

Pezo je naveo da je oko pola šest te večeri sreo svoju nanu Begiju koja mu je ispričala da je u njihovu kuću došao Slobodan Peković, sin Tadije.

“Došao je onaj Tadijin mlađi i odmah je Eminu počeo da pita za puške. Uzeo je iz moje ruke ‘tojagu’ i pukao Eminu po glavi, da ju je prebio. Tražio je puške, zlato i povukao je za kosu”, ispričao je svjedok šta mu je nana rekla.

Dodao je da su svi vojnici otišli prema vodi, a jedino je Slobodan ostao s njegovom daidžinicom Eminom. Ispričao je da je čuo od rodbine kako ju je optuženi nastavio tući i ispred sebe vući prema kući Muje Šabanovića.

Ispričao je da su te večeri ubijeni Emina i rođak njenog muža. Kazao je da su zapaljeni, a ugljenisana tijela su sahranili 13. juna 1992. Posvjedočio je da su Eminu prepoznali po burmi na njenoj desnoj ruci.

Specijalno tužilaštvo Crne Gore je ranije ovaj predmet preuzelo od Bosne i Hercegovine i podiglo optužnicu, a pojedini mediji u susjednoj zemlji su objavili da je optuženi promijenio prezime iz Ćurčić u Peković.

Optužnica Slobodana Pekovića tereti da je, u svojstvu pripadnika Vojske Republike Srpske, tokom 1992. godine – za vrijeme napada na selo Hum u općini Foča – pucajući iz vatrenog oružja počinio ubistvo dvoje civila bošnjačke nacionalnosti. Tereti se i da je s drugim osobama sudjelovao u silovanju i seksualnom zlostavljanju žena i djevojaka bošnjačke nacionalnosti, te lično počinio silovanje jedne osobe.

Svjedok je rekao da optuženog dobro poznaje, te ga opisao kao visokog, kurpulentnog i osobu koja je pred početak rata počela puštati kosu, čiju boju je opisao kao smeđu ili crnu. Izjavio je da ne može precizirati boju očiju optuženog.

“Prošlo je 30 godine, dobro ga se sjećam, ne znam da li se on mene sjeća” kazao je Pezo.

Upitan zašto je u ranijoj izjavi kazao da je optuženi imao pušku drugačijeg naziva nego što je danas naveo, svjedok je kazao da se ne razumije mnogo u naoružanje, ali da je optuženi imao “Zastavinu pušku”.

Odgovarajući na pitanje Odbrane, kazao je da nana Begija njemu nije rekla da je vidjela kako je optuženi ubio Eminu Šabanović.

Odbrana je izjavila da će podnijeti krivičnu prijavu protiv svjedoka i uložili su prigovor na njegov iskaz, navodeći da nema dokaznu snagu. Izjavili su da je njegov iskaz lažan i tendenciozan.

U Sudu BiH je prekinut link s Višim sudom u Podgorici, te nije precizirano kad je nastavak suđenja.