Buljubašić i ostali: Vojno organizovanje u Međeđi i komandant Sejdić

Ahmed Sejdić. Foto: BIRN BiH

Hajrudin Jamak ispričao je kako je 11. juna 1992. pobjegao sa strijeljanja u Višegradu i došao na Crni vrh, gdje je stiglo mnoštvo naroda. Prema njegovim riječima, tu je formiran Štab Teritorijalne odbrane (TO) na čelu s Mehmedom Tvrtkovićem, a došli su i ljudi iz Goražda.

“Ovi momci na čelu sa komandantom Ahmedom Sejdićem”, rekao je Jamak.

Kazao je da je u Štabu bio zamjenik pomoćnika komandanta za pozadinu, a da je Sejdić bio zadužen za operativna djelovanja u smislu “terena i izvođenja operativnih dejstava”. Izjavio je da su sa Crnog vrha prešli u Međeđu, te se formiraju bataljoni, od kojih će kasnije nastati Prva višegradska brigada.

“Može li to biti juni, juli, ili dolaskom Ahmeta Sejdića, to se stavlja pod jednu kapu”, rekao je svjedok.

Naveo je da dolazi do razmimoilaženja između Sejdića i Tvrtkovića, te da se Štab brinuo o organizaciji života i bio spona između stanovništva i vojske. Kazao je da je bilo Ratno predsjedništvo i da su održavali sastanke, kojima su prisustvovali i on i Sejdić.

Jamak je rekao da mu je poznato da je bila akcija na Hadroviće, Bursiće i Klisuru, u kojoj su zarobljene i dovedene tri starije žene, koje su poslije razmijenjene. Prema njegovim saznanjima, akciju je izveo bataljon “16. maj”, a misli da su bili i iz drugih jedinica. Takođe misli da je akciju organizovao i naredio Sejdić.

Odbrana Sejdića pripremila je 68 dokumenata da predoči svjedoku, ali pošto nisu dostavljeni drugim Odbranama, unakrsno ispitivanje odgođeno je za naredno ročište. Predsjedavajuća Vijeća Jasmina Ćosić Dedović kazala je Odbrani da te dokaze može uložiti nezavisno od svjedoka, te sugerisala da smanji broj dokumenata na najvažnije.

U ovom predmetu optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmet Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.

Optužnica obuhvata zločine na području Foče, Višegrada i Čajniča počinjene od augusta 1992. do februara 1993. godine. Jedna od tačaka tereti Sejdića da je, u svojstvu komandanta snaga Teritorijalne odbrane Višegrad, naredio i učestvovao u napadu na sela Klisuru, Bursiće i Hadroviće u opštini Višegrad, u kojem je ubijeno osam srpskih civila, dok su neki ranjeni, a neki uhapšeni.

Svjedok Dragan Kusmuk rekao je da je živio u Klisuri, selu sa 20-ak mještana, do 8. avgusta 1992. godine. Naveo je da su se noću okupljali u jednoj kući radi sigurnosti, te da su četiri muškarca s lovačkim puškama stražarila.

Svjedok, koji je tada imao 16 godina, kazao je da su 8. avgusta počeli da pucaju na njihovu kuću, te da je s majkom bježao šumom prema kući Marka Kusmuka. Rekao je da je vidio desetak vojnika.

“Kod Marka su to jutro poginuli dva sina, žena i tetka”, kazao je Kusmuk.

Izjavio je da je Marko poslije pričao da je vidio kako mu je sina Miloša, koji je bio ometen u razvoju, ubio Dževad Šišić.

Svjedok je rekao da je njegov otac to jutro otišao po krave i da je takođe smrtno stradao. Kazao je da je otac sa sobom imao pištolj i da je bio u civilnoj odjeći. Kad su ga pronašli, bio je upucan u predjelu brade.

“To sam lično vidio, pronašli smo ga nakon mjesec i po”, rekao je Kusmuk, dodavši da su njegova i još tri kuće tog dana zapaljene.

Sejdićevoj braniteljici Jesenki Rešidović kazao je da mu nije poznato da su u selu neki imali bombe i snajper. Potvrdio je da na grobu njegovog oca piše da je bio srpski vojnik.

Suđenje se nastavlja 28. maja.