Viši sud u Beogradu. Foto: BIRN BiH
Putem video-veze iz Suda Bosne i Hercegovine saslušano je petoro svjedoka, koji su pozvani da se izjasne o imovinsko-pravnom zahtjevu. Oni su rekli da u septembru 1992. nisu bili na području Jajca, ali da su od drugih čuli o stradanju članova porodica i učešću optuženih i drugih lica u strijeljanju 23 mještanina Ljoljića i Čerkazovića.
Zijad Bajramović je kazao da je o tome šta se dogodilo 10. septembra čuo od amidže, koji je uspio pobjeći, kao i još jedan rođak.
“Čuo sam od amidže, koji je pobjegao kad ih je Jovo Jandrić izveo i Mirko Pekez. Nisam bio tu, ali vjerujem amidži i ovima koji su preživjeli”, rekao je Bajramović.
Kazao je da su tog dana ubijeni njegov otac Mustafa i brat Irhad.
Jandrić i Pekez su optuženi da su sa još nekoliko osoba nasilno iz kuća izveli civile bošnjačke nacionalnosti iz Ljoljića i Čerkazovića i odveli ih do mjesta zvanog Tisovac, gdje su im naredili da se poredaju uz ivicu provalije i otvorili u njih rafalnu paljbu. U optužnici se navodi da su tada ubijena 23 civila, a da ih je pet preživjelo strijeljanje.
Abida Malkoč rekla je da su ubijeni njeni roditelji Nedžib i Ramiza Muftić. Kazala je da joj je poslije u Zenici Zejna Bajramović, koja je bila ranjena, pričala da je Jovo Jandrić dolazio u kuću i maltretirao njenu majku i druge. Kako je navela, tjerao je majku da pije mokraću i “pipao” je žene.
“Svaki je dan dolazio Jovo kući i maltretirao ih, a prve komšije, sve zajedno jeli i pili”, izjavila je Malkoč.
Rekla je da je iz priča čula da je Jandrić sve naređivao, a da je s njima bio i Slobodan Pekez.
Suljo Muftić, čiji su roditelji takođe bili ubijeni Nedžib i Ramiza Muftić, kazao je da mu je poslije Nurija Zobić pričao o tome šta se desilo i da je spominjao Jovu Jandrića i Slobodana Pekeza.
Branilac Nemanja Lukić naveo je da je Zobić ranije posvjedočio da je vidio Jandrića i Mirka Pekeza, kao i još tri osobe, ali ne Slobodana Pekeza.
“On je meni rekao za njih dvojicu”, odgovorio je svjedok.
Ismeta Čilbur kazala je da je njena majka Faza Balešić, koja je bila 1918. godište, živjela u Čerkazovićima. Na pitanje tužiteljice Snežane Pavlović Pejić da li poznaje Jovu Jandrića i Slobodana Pekeza, ona je odgovorila da ih je znala kad je kao mlada živjela u Čerkazovićima.
“Znam da su napravili zločin. Pričao mi je komšija Mutić Fahrija, koji je preživio”, rekla je Čilbur.
Branilac Lukić se pozvao na iskaz Mutića, koji je naveo da je vidio Jandrića i Mirka Pekeza. Svjedokinja je kazala da je njoj spominjao Slobodana Pekeza i Jovu Jovanovića.
Envera Ahmečković je rekla da je stradao njen otac Šećo Malkoč iz Ljoljića, a da je ona u tom periodu bila u izbjeglištvu.
Sud BiH je ranije za ubistva 23 civila iz Ljoljića i Čerkazovića osudio Mirka (Mile) Pekeza na 20 godina zatvora, Milorada Savića na 15 godina, a Mirka (Špire) Pekeza na deset godina zatvora. Postupak protiv Jove Jandrića i Slobodana Pekeza ustupljen je pravosuđu Srbije.
Nakon saslušanja svjedoka, prekinuta je video-veza s beogradskim Višim sudom.
