Unčanin i ostali: Lične karte ubijenih na punktu Vojne policije
Miro Ljubanić je ispričao da je mobilisan 8. aprila 1992. godine u rezervni sastav policije s optuženim Despotom, s kojim je radio ranije u Ključu. Rekao je da su od 27. maja “muslimani izveli napad na tri-četiri lokacije“ na području opštine Ključ i zauzeli punkt policije u Velagićima, koji je Vojna policija nakon dva dana borbi vratila.
Ljubanić je ispričao kako su 1. juna u 12 sati, nakon smjene u Velagićima, gdje su osiguravali punkt Vojne policije, otišli na piće u Ključ. Tu ga je Despot, kako je kazao, zamolio da mu bude vjenčani kum. Poslije su otišli u restoran u Ribniku, naveo je.
Prema njegovim riječima, kada su se vraćali nazad u Ključ nestalo im je goriva u mjestu Pudin Han. Naišla je grupa momaka autom, ispričao je svjedok, kao i da su ih odšlepali do Ključa i kuće Todorovića. Tamo su im dali nešto malo goriva i otišli su kući u ponoć, ispričao je.
Na pitanje Odbrane Despota o dešavanjima u Velagićima od 1. juna, svjedok je rekao da mu nije bilo ništa poznato dok nije dan poslije na punktu vidio lične karte na stolu.
“Bile su to lične karte ljudi koji su ubijeni. Dosta sam ih poznavao, neki su bili iz mog, neki iz susjednog sela“, rekao je svjedok.
Potom je ispričao da je došao “bezbjednjak“ iz kasarne Lanište, major Mitrović, te pročitao spisak sa sedam-osam ljudi i rekao da uđu u maricu, a ostalima da će biti raspoređeni po drugim jedinicama.
“Dragan [Despot] ga je pitao: ‘Kuda idu ovi ljudi?’ Mitrović ga je pitao kako se on zove, upisao ga na spisak i rekao da uđe u maricu. Nakon toga nisam Dragana vidio dva mjeseca. Ispričao mi je kasnije da je bio u ‘Malom logoru’ u Banjaluci“, rekao je svjedok, te tokom unakrsnog ispitivanja pojasnio da tada nije znao osobe odvedene u maricu, a naknadno je upoznao Unčanina.
Na pitanje advokata Dragana Međovića, negirao je da poznaje Mileta Unčanina.
Na pitanje tužioca Mersudina Pružana, da li je običaj da saobraćajni vod pruža podršku specijalnim jedinicama, Ljubanić je rekao da je bio rat. Također je, odgovarajući na njegova pitanja, naveo da su osobe koje su im pomogle s automobilom bile u uniformama. Rekao je da su on i optuženi Despot imali automatske puške tu večer, kao i da je o dešavanjima u Velagićima saznao od prijatelja iz Sekretarijata unutrašnjih poslova.
Na pitanje Minke Kreho, predsjedavajuće Sudskog vijeća, da li su primijetili nešto u Velagićima kada su se 1. juna u večernjim satima vraćali kući, svjedok je rekao da je vidio autobuse, civile i policiju, ali mu to ništa nije bilo neobično jer je mislio da ih vode na ispitivanje. Naveo je i da je ranije tu večer čuo pucnjeve iz pravca Velagića.
Despot je optužen s Boškom Unčaninom i Marinkom Miljevićem za učešće u ubistvima 78 bošnjačkih civila počinjenim 1. juna 1992. u Velagićima. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Vojne policije Drugog inžinjerijskog puka.
Drugi svjedok, Branko Todorović, rekao je da je s Despotom mobilisan u inžinjeriju Drugog korpusa, a sjedište im je bilo u kasarni na Laništu. Ispričao je kako su mu Despot i Ljubanić 1. juna u kasnim večernjim satima dolazili s crvenom ladom da traže gorivo. Rekao je da je dva mjeseca od tog događaja ponovo vidio Despota.
Suđenje se nastavlja 29. februara.