Ganić i ostali: Postrojavanje i odvođenje u fiskulturnu salu
Borislav Đurđević kazao je kako je bio starješina u službi za informisanje pri komandi Druge vojne oblasti, koja je bila smještena na Bistriku.
Ispričao je kako su u aprilu 1992. počeli sporadični napadi, te da su morali evakuisati operativni dio komande, dok je pasivni, koji nije bio opremljen za borbe, ostao u kasarni na Bistriku.
Svjedok se prisjetio da su u komandu dolazili Jusuf Pušina i Hasan Čengić te ih uvjeravali kako im se ništa neće desiti i da napade ne organizuje druga strana.
Na pitanje tužioca, svjedok je rekao da su 2. maja 1992. u Operativnom centru dobili informaciju da je napadnut Dom armije u gradu, te im je naređeno da pošalju diverzantski odred koji bi pomogao vojsci koja se tamo nalazi.
“Oni su s majorom Markom Labudovićem krenuli od Vojne bolnice, ali su presretnuti na Skenderiji, te je na njih počela paljba”, naveo je svjedok te dodao kako je Labudović tada ranjen, a njima naređeno da pokušaju izvući stradale i ranjene.
Đurđević je ispričao da je nakon toga počela pucnjava i na komandu, koja je trajala sve do 3. maja, kada je sa UNPROFOR-om dogovorena evakuacija komande.
“General Milan Aksentijević je došao u komandu i prenio nam dogovor, te smo počeli s pakovanjem, a dobili smo naredbu da izađemo u marševskom poretku, što znači bez borbe”, naveo je svjedok.
Nakon što je kolona krenula, svjedok je, kako je kazao, bio negdje na sredini, ispor cerade jednog od kamiona, s još nekoliko mladih vojnika. Vidio je da su vojnici sa zelenim trakama i ljiljanima postrojeni sa obje strane i da su mine postavljene na izlazima iz te ulice.
“Najednom je kolona stala, čuo se pucanj, a onda je ušao jedan momak i izveo me napolje. Sve su nas postrojili i rekli da legnemo, glavom okrenutom ka betonu”, prisjetio se svjedok te dodao kako je tada čuo naredbu: “Pobiti sve u šarenim uniformama.”
Potom ih, prema riječima svjedoka, a nakon što je javljeno da dolaze pripadnici UNPROFOR-a, odvoze u Centar javne bezbjednosti, a onda u fiskulturnu salu.
“Tu sam vidio kako su neke vojnike tukli, te ih naveče odvodili na razgovore, ali mene nisu”, kazao je svjedok te dodao kako su sutradan došli pripadnici EUFOR-a i rekli da će biti evakuisani, kao i da se izjasne ko hoće u Lukavicu, ko kući, a ko želi ostati u Armiji BiH.
Svjedok je naveo kako je rekao da želi ići u Lukavicu, te je s još nekolicinom vojnika autobusom prebačen.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika Jugoslovenske narodne armije i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Odbrane na današnjem ročištu nisu unakrsno ispitale svjedoka, navodeći kako im Tužilaštvo BiH nije dostavilo njegovu izjavu iz 2005, a koju je koristio vještak, već da imaju samo onu iz 2011. godine. Odbrane će naknadno ispitati svjedoka.
Nastavak je zakazan za 21. februar, kada će biti pozvan drugi svjedok.
