Obradović i ostali: Kružile priče o ubijenim u Novoseocima

Dragomir Obradović (lijevo) pred Sudom Bosne i Hercegovine. Foto: BIRN BiH

Milomir Krunić je ispričao kako je u Opštini Sokolac bio zaposlen 1992. i dijelom 1993. godine, kada je pozivan na sjednice Kriznog štaba. Posvjedočio je da se povremeno razgovaralo “o kontekstu bezbjednosti građana muslimanske nacionalnosti”.

Svjedok se nije mogao sjetiti da su predstavnici vojnih struktura bili prisutni na sjednicama Kriznog štaba te je dodao da je čuo o događajima koji su se desili u Novoseocima, ali kako nema sjećanja da se o tome govorilo na sjednici.

“U principu, obim informacija koji je dolazio bio je ograničen, a ja, radeći svoj posao, nisam imao direktne izvore. Čuo sam da su se desile oružane operacije u tom selu te da je dio stanovništva bio uhapšen, a dio da je preseljen u pravcu Sarajeva”, izjavio je Krunić te na pitanje tužioca Ivana Matešića da je u iskazu tokom istrage rekao da su muškarci pobijeni, odgovorio da je to nesporna činjenica.

Odbrani je svjedok potvrdio da je politički stav bio da se civilno stanovništvo zaštiti. Negirao je da je civilna vlast imala nadređenost nad vojnim strukturama. Svjedok je negirao saznanja o učešću Dragomira Obradovića u Novoseocima.

Odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća, Krunić je kazao kako se ne sjeća da je neko iz policije bio uključen u rad Kriznog štaba te kako mu nije poznato da je Opština pomagala građanima da napuste to područje.

Za ubistva 44 muškarca 22. septembra 1992. godine u Novoseocima optuženi su Dragomir Obradović u svojstvu komandira Stanice javne bezbjednosti Sokolac, Momčilo Pajić kao komandir čete Vojne policije Druge romanijske motorizovane brigade i Aleksa Gordić u svojstvu njegovog zamjenika, bivši vojni policajac Nikola Koprivica te Miladin Gašević kao zamjenik komandira Izviđačke čete, a Momir i Branislav Kezunović, Željko Gašević i Jadranko Šuka kao pripadnici te jedinice.

Dušan Draganić je ispričao kako je 1992. mobiliziran u Vojnu policiju, da mu je nadređeni bio Momčilo Pajić te da je on bio angažovan na obezbjeđenju komandnog mjesta te bolnice pod Romanijom, gdje je bio u septembru 1992. godine. Čuo je da su mještani iz Novoseoca deportovani, a da su kasnije ubijeni.

Nakon što mu je tužilac Matešić predočio iskaz iz istrage u kojem je naveo da su muškarci pobijeni na Ivanpolju, a žene i djeca odvojeni, Draganić je izjavio kako to nije čuo te je negirao i tvrdnju iz iskaza da su “u pogibiji muškaraca učestvovali pripadnici Vojne policije i izviđača”. Negirao je i da je imao prigovor na rad Tužilaštva tokom ispitivanja.

Tužilaštvo je pročitalo iskaz preminulog svjedoka Željka Baševića, koji je izjavio da je početkom rata mobiliziran i postao pripadnik Druge motorizovane romanijske brigade te kako nije direktno sudjelovao u događaju na Novoseocima, ali da su počele kružiti priče da su muškarci ubijeni.

Bašević je izjavio kako je jedne prilike prošao pored smetljišta koje je udaljeno oko 15 kilometara od Novoseoca, gdje je vidio žuti bager te dobio informacije da je džamija minirana te da su ostaci prevezeni do smetljišta. Naveo je kako su 2000. godine na tom mjestu pronađeni posmrtni ostaci žrtava.

Odbrane su ocijenile da je iskaz ovog svjedoka problematičan, neodređen i netačan.

Nastavak suđenja je 8. februara.