Slavko Perić tvrdi da mu je zbog sudskih mjera bila onemogućena zarada

Perić je ispričao da je krajem 2014. živio sam u Lokanju, kada su jednoga dana pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu izvršili pretres njegove kuće i priveli ga, nakon čega je dva dana proveo u prostorijama Suda BiH, a potom mu je određen pritvor u trajanju od 60 dana.

Prisjetio se da mu je nakon puštanja na slobodu određen kućni pritvor u trajanju od sedam mjeseci, dok su mu druge mjere zabrane trajale preko četiri godine, a suđenje sedam i po godina.

Naveo je da se loše osjećao tokom trajanja pritvora i da se promijenila njegova komunikacija s komšijama. Prema njegovim riječima, do 2014. je živio od dnevnica koje su mu bile jedini izvor prihoda te se bavio fizičkim poslovima, što mu je bilo onemogućeno tokom trajanja pritvora. On je precizirao da je poljoprivredne i građevinske poslove obavljao u periodu od marta do novembra.

Savo Stevanović, vještak ekonomske struke, kazao je da Perić od 16. decembra 2014. do 17. augusta 2015., kada mu je ukinut kućni pritvor, 247 dana nije mogao raditi te je 98 dana imao suđenja, kada mu je također bio onemogućen rad.

Tea Mrnjavac-Brkić, pomoćnica pravobranioca BiH, prigovorila je iskazu vještaka jer je, kako je navela, u suprotnosti s činjenicama iz Perićevog iskaza.

Oleg Grubač, vještak medicinske struke, kazao je da je na osnovu dobijenih podataka kod Perića zabilježio umjerenu i blagu depresivnu epizodu, jake duševne patnje tokom pet dana, a ostale umjerenog intenziteta koje su trajale 188 dana tokom kućnog pritvora i tri mjeseca poslije.

Slobodan Đurđić je posvjedočio da mu je poznata Perićeva imovinska situacija koji je, između ostalog, fizičke poslove radio i za njega dok je boravio u inostranstvu.

Mrnjavac-Brkić je prigovorila njegovom iskazu jer on ne boravi u BiH.

Zoran Đukanović, koji radi u Gradskoj upravi Zvornik, ispričao je da Perića poznaje od 1998. i da je na području Gornjeg i Donjeg Lokanja teško pronaći radnu snagu, te da je zbog toga on bio oslonac za bilo koji vid fizičkog rada.

On je na upit sutkinje Dragice Miletić kazao da ne može garantovati da je Perić radio striktno svaki dan, ali ima saznanja da je tražen i da je takva priroda posla koji je potrebno obavljati svakodnevno.

Perićev punomoćnik Cvjetin Adamović je naveo da smanjuje tužbeni zahtjev, bez preciziranja tačnog iznosa.

On je na pripremnom ročištu kazao da tužitelj potražuje od BiH naknadu materijalne i nematerijalne štete u iznosu od 24.154 konvertibilnih maraka.

Mrnjavac-Brkić je osporila pravni temelj i visinu tužbenog zahtjeva jer činjenično stanje, kako je navela, utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka ekonomske struke, ne odgovara iskazu tužitelja.

Državni sud je Perića pravosnažno oslobodio optužbi za zločin protiv čovječnosti počinjen u selu Lokanj kod Zvornika 1992. godine.