Obilježena 31. godišnjica od ubistva zarobljenika u logoru “Keraterm” kod Prijedora

Mirsada Džolić, čiji je 33-godišnji muž Husein bio zatočenik logora “Keraterm”, ispričala je za Detektor kako je tokom rata u Prijedoru izgubila 28 članova porodice. Tek prije godinu dana smogla je snage da dođe u Prijedor i obiđe logore u kojima je i sama bila zatočena.

“Znaš kakav osjećaj imaš, kao da je to sad bilo, a prije 30 godina. Pogledam u tu sobu… Gdje mu život ode. Teško je, teško je stvarno. U ‘Trnopolje’ ne mogu da idem, nikada”, kroz suze je kazala Džolić na dan obilježavanja zločina, u organizaciji Saveza logoraša Bosne i Hercegovine.

S porodicom je bježala prije zatočenja, krijući se u brojnim prijedorskim naseljima, nakon čega su njenog muža zarobili u Gomjenici. Prisjeća se kako je jednog jutra šest maskiranih vojnika ušlo u kuću, pretuklo njenog muža i odvelo ga u logor “Keraterm”.

“Kad su ga pukli, moje mišljenje je da je njemu oko izletjelo, a zube je samo pljunuo. Svezali mu ruke žicom, psuju. I još su ga tukli, krv je sve po nama prštila. Deset i pet godina su mi imale curice. I vrište: ‘Nemoj mog tatu'”, dodala je Džolić, govoreći da joj je najteže bilo kad su joj prijetili djecom.

Nakon što je i sama zatočena, odvedena je prvo u logor “Omarska”, zatim u “Trnopolje”, gdje je, kako kaže, tri mjeseca bila zarobljena i gdje je silovana.

“Svaku noć je dolazio u 12 sati. Ja sam sva nožem izbodena, usne razbijene, nos dva puta operisala. Silovao me, tukao me. Još je on jedva mene pustio da izađem”, kazala je Džolić.

Danas živi u Njemačkoj i svjedoči svim užasima prijedorskih logora smrti, uz želju da se održi pomen na zločine koji su počinjeni u Prijedoru.

“Najviše je u meni prelomilo kad kažu da lažemo i da to nije tako bilo. To me je najviše potreslo. Šta sam ja preživjela, 29 godina imala. Ne znaš ni gdje ćeš, ni šta ćeš. Pobilo mi je sve, i oca, i majku”, kazala je ona i navela da je majku ukopala 2009. godine, dok za očevim posmrtnim ostacima još uvijek traga.

Muža, koji je jedna od brojnih žrtava logora “Keraterm”, pronašla je prije 17 godina.

“Našla sam ga 2006. godine u Starim Kevljanima. Otišao je sa četiri kosti, bez glave. Četiri kosti samo”, kazala je Džolić.

U logoru “Keraterm” su tokom 1992. godine počinjeni brojni zločini, među kojima su zatočavanja, ubistva i mučenja, koja su utvrđena i brojnim sudskim presudama. Logor je formiran u prijeratnoj tvornici keramike u maju 1992. godine, te je tokom narednih mjeseci u njemu zatočeno oko 3.000 logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Tokom ovog perioda, u logoru je ubijen 371 logoraš, prema podacima Saveza logoraša Bosne i Hercegovine.

Za zločine u Prijedoru, Tribunal u Hagu osudio je ukupno 18 osoba na 276 godina zatvora. Nastavljajući procesuiranja za zločine u ovom gradu, u Sudu BiH je izrečeno više od 350 godina zatvora, a neki predmeti procesuirani su u Banjoj Luci i Beogradu.

U decembru 2022. godine Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv šest nekadašnjih stražara u “Trnopolju”, “Keratermu” i “Omarskoj”, među kojima je i zamjenik upravnika jednog od logora. Među njima su i dvije osobe koje je BIRN BiH ranije identifikovao u svom istraživanju.

Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša u BiH na obilježavanju godišnjice ispred “Keraterma“ za Detektor je kazao da je važno svakodnevno se sjećati žrtava, a posebno na datume kada su počinjeni zločini.

“Pogotovo je to ovdje, u ‘Keratermu’, vidljivo. Strašno sažeto u jednoj noći, sa 23. na 24., kada su sračunato pušteni izduvni gasovi u sobu broj tri, a sve dočekano sređenom mitraljeskom vatrom. To je urađeno na školski, vojni način“, naveo je Omerović, govoreći o važnosti sjećanja na zločine počinjene u Prijedoru.

On je istakao da je ovo jedan od načina borbe protiv mržnje.

“Rješenje je da, u onoj mjeri koliko je to moguće, tražimo od institucija da sankcionišu one ljude koji su spremni na ovakve stvari. To je apsolutno potrebno institucionalno da obezbijedimo, ali i sa aspekta osiguranja neponavljanja”, kazao je Omerović.