Muratović i ostali: Gubitak majke u Pantićima

Milan Pantić je ispričao kako je prije početka rata živio u Šetićima i da su Pantići pripadali selu Gornji Šetići u općini Zvornik. Do kraja rata pripadao je rezervnom sastavu milicije, a do 8. oktobra 1992., prema njegovim riječima, nije bilo sukoba.

Svjedok je kazao da je obezbjeđivao branu kada su se u pravcu od Klise prema Pantićima “ukazali dimovi te začuli pucnji”. Dodao je da je tada došao zamjenik komandira, koji mu je rekao da su mu supruga i djeca otišli prema Zvorniku, nakon čega je odvezen u mrtvačnicu, gdje je zatekao mrtve ljude, uključujući i njegovu majku Desanku Pantić, koja je, prema njegovim saznanjima, nastradala ispred kuće izvjesnog Mihajla.

Izjavio je da nikada nije mogao saznati ko je učestvovao u napadu, ali da zna da su to bile “snage Bosne i Hercegovine”. Kazao je da očevidaca nije bilo, ali da je čuo da je izvjesna Spomenka bila sakrivena.

U unakrsnom ispitivanju potvrdio je da je on imao nadimak Mićo te je negirao da je vidio ko je zapalio kuće.

Krsto Jakšić je po izbijanju ratnih dejstava radio u Ministarstvu unutrašnjih poslova u Zvorniku. On je tokom svjedočenja potvrdio da je bilo borbenih dejstava u oktobru 1992., kada je on bio inspektor krim-službe te vršio pregled žrtava u mrtvačnici u zvorničkom Domu zdravlja.

“Većinom su starije žrtve, rane su bile od vatrenog oružja, prostrelne rane, i mi smo to identifikovali”, rekao je Jakšić, koji je potvrdio i prisustvo Milana Pantića tokom pregleda. Naveo je da je čuo kako je napad išao od “muslimanske Klise i Sapne”, a na pitanje Tužilaštva o kojim se jedinicama radilo, kazao je kako je samo čuo za komandanta Šemsu Muminovića.

Na upit Odbrane, potvrdio je da je krim-tehničar fotografisao žrtve te da nisu vršene uviđajne radnje na licu mjesta.

On je svjedočio na suđenju Muji Muratoviću, Rasimu Omeroviću, Asimu Aliću, Fadilu Mujiću i Ismetu Memiću, koji su optuženi za ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika počinjen na području Zvornika u periodu od oktobra 1992. do jula 1994. godine.

Muratović je optužen u svojstvu komandira Šetićke čete, Omerović u svojstvu komandira Vojne policije, Alić kao načelnik, a Mujić kao komandir Stanice javne bezbjednosti Sapna.

Ranije je postupak vođen i protiv Šemsudina Muminovića, koji je optužen u svojstvu komandanta Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Zvornik, ali je Državni sud zbog njegovog zdravstvenog stanja razdvojio predmet u odnosu na njega.

Veljko Vidović je izjavio kako je bio angažovan pri Vojsci Republike Srpske za vrijeme rata te je, na pitanje Tužilaštva šta se desilo 8. oktobra 1992. godine, kazao da je Armija Bosne i Hercegovine u Pantićima počinila zločin ubivši stare ljude.

Nastavak suđenja je zakazan za 20. juli.