Hadžić i ostali: Čuo da su ubijeni poznanici u Čemernom

Refik Bešlija izjavio je da je živio sa suprugom i dvoje djece u naselju Han Karaula, gdje su uglavnom živjeli Srbi, te da je nekoliko puta bio u Čemernom na druženju.

Svjedok je naveo da je 10. juna 1992. godine iz svoje kuće vidio dim u Čemernom, te čuo jaku pucnjavu.

“Između mog i sela Čemerno je brdo i nisam ništa više mogao vidjeti”, kazao je svjedok i dodao kako je nakon nekoliko dana od Jovanke Mičić zvane Joka čuo da su u Čemernom ubijeni, između ostalih, Milenko Trifković i njegova supruga Janja, Staka i Stasa Damjanović te Radomir Jeftić, koje je svjedok poznavao.

Potom ga je, kako je ispričao, srpska vojska uhapsila 1. septembra 1992. godine i odvela u naselje Okruglica, zatim u Srednje, pa u zatvor “Kula”.

“U zatvoru su me, dok sam bio, tukli i pitali za nekog Tufu”, naveo je svjedok te dodao kako je iz zatvora pušten 9. marta 1993. godine, kada odlazi u mjesto Dabravine, gdje su mu bili otac i majka.

On je naveo kako je u Dabravinama čuo da je u akciji na Čemerno učestvovala neka jedinica iz Kaknja, koju je predvodio izvjesni Tufo, te da je čuo da je komandir Teritorijalne odbrane (TO) u Koritima bio prvo Nusret, a potom Mirsad Bešlija.

Tužilac Vladimir Simović pitao je svjedoka od koga je to čuo, ali svjedok se nije mogao sjetiti.

Potom mu je tužilac predočio izjavu koju je dao tokom istrage, u kojoj je kazao: “Ako Mirsad Bešlija nije bio dio akcije, morao je znati za napad jer je on imao radiostanicu”, na što je svjedok odgovorio da su to izmišljotine i da ništa tako nije rekao.

Svjedok je naveo i da je saznao da Hasan Selmanović zvani Buzgija nije išao na Čemerno, te da je u akciji učestvovao i Enes Durak.

Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su 10. juna 1992. napali Čemerno, pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.

Odbrane su prigovorile u cijelosti na iskaz svjedoka kao nerelevantan, te na način na koji ga je tužilac ispitivao, tvrdeći da iznuđuje odgovore od svjedoka.

“Svjedoka je SIPA ispitivala u kući, gdje je pored njega sjedila i njegova supruga, koja je bila slijepa, i kako je ona mogla pročitati iskaz?”, upitala je braniteljica Lejla Čović.

Suđenje se nastavlja 9. marta.