Ganić i ostali: U tri navrata pretučen u FIS-u

Svjedok, čije je ime zabranjeno objavljivati, kazao je da je bio u komandi JNA na Bistriku. Naveo je da su dvojica vojnika 1. maja izašla u grad i da su ranjena, a dan kasnije je ranjen vojnik koji im je donosio hranu, nakon čega je podlegao.

Ispričao je da je 2. maja poslijepodne došlo do napada na komandu i da je kapetan Dragoslav Stanković rekao da se rasporede radi odbrane.

“Vojnici su bili po sobama, jake eksplozije su bile”, prisjetio se svjedok, precizirajući da je on uzvratio na vatru sa dva ispaljena metka.

Sutradan, kako je rekao, čuli su da je postignut dogovor i da će u pratnji UNPROFOR-a izaći. Naveo je da su u kamione ušli sa ličnim naoružanjem i da je kolona nakon stotinjak metara presječena, te se čula pucnjava.

Ispričao je da su lica u uniformama i civilnoj odjeći podigla ceradu, rekla im da predaju oružje i legnu na trotoar, a čuli su se pucnji i jauci.

“Čuli su se povici: ‘Ubijte četnike!’ (…) Iz pravca Skenderije je trčao čovjek, bila mu je povrijeđena noga. Ispalio je hice u vazduh i rekao: ‘Niko ne smije vojsku dirati!’ Mislim da nam je to spas bio”, prisjetio se svjedok.

Kazao je da su ih na kraju sproveli u FIS, gdje su bila lica u uniformama i civilnoj odjeći. Svjedočio je udaranju jednog vojnika koji je bio svučen u donji veš, potom su njega odveli u svlačionicu. Ispričao je da su mu u svlačionici gurali cijev pištolja u usta i tjerali ga da priča, da je bila kamera, jedan oficir je sjedio u ćošku, a bila su još dvojica u civilu i jedan u policijskoj uniformi.

“Uslijedile su batine… Posebno taj u policijskoj uniformi… Tri puta me udario da sam završio na podu”, rekao je svjedok, dodajući da su ga još dva puta vodili i tukli.

Kazao je da mu je tijelo odskakalo od poda kad se vratio u salu i teško se kretao, a ova dešavanja su mu ostavila psihičke posljedice. On je rekao da je 4. maja otišao u razmjenu.

Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika JNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Jusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.

Na pitanja Odbrana, svjedok je precizirao da se dobrovoljno prijavio u JNA početkom 1992. jer nije imao posla, a da je od 1. aprila bio pod ugovorom.

Na pitanja braniteljice Lejle Čović, da li mu je poznato da su 2. maja prijepodne jedinice izašle iz komande i započele pucnjavu u centru grada, da su vođene žestoke borbe i da je bilo zapaljenih objekata, svjedok je odgovarao negativno. Rekao je da mu nije poznato da je kod komande i na suprotnoj strani bilo poginulih, ali je čuo da su kupljena tijela.

Braniteljici Jesenki Rešidović je rekao da mu nije poznato da je iz komande pucano 26. aprila i da su ubijena dva civila.

Branilac Senad Pizović pitao je svjedoka da li je naveo da su u komandi očekivali napad zbog toga što je sa srpskih položaja granatirano Sarajevo. Svjedok se nije mogao precizno izjasniti o granatiranju, navodeći da on 1. maja nije čuo eksplozije. Pizović mu je predočio iskaz u kojem je spomenuo granatiranje, na šta je on kazao je moguće da je tako rekao.

Svjedok je u sudnici dao lične podatke, ali je Vijeće zabranilo objavljivanje njegovog imena i lika, nakon što je on to zatražio zbog porodičnih razloga.

Nastavak suđenja je zakazan za 15. mart.